Dva vojnika koja su prije 27 godina bila na suprotnim stranama kada su tokom rata u Bosni i Hercegovini pripadnici Armije BiH (ABiH) masakrirali 33 bosanska Hrvata, danas zajedno rade na tome da ovaj zločin ne bude zaboravljen.
Po vjeroispovijesti muslimani, poput većine Albanaca, Bošnjaci na Kosovu koji govore jezik vrlo sličan srpskom, suočavali su se sa diskriminacijom, nasiljem i siromaštvom u nastojanju da prežive turbulentno ratno i poslijeratno vrijeme.
Za smrt osmero djece iz Viteza koja su sredinom 1993. poginula u eksploziji granate, ni nakon 27 godina nitko nije odgovarao. Najmlađa žrtva je bila devetogodišnja djevojčica Augustina Grebenar, čiji je 12-godišnji brat Velimir također poginuo. Među žrtvama su i 12-godišnjak Milan i 18-godišnja Sanja Garić, također brat i sestra, kao i 15-godišnjaci Dragan Ramljak, Draženko Čečura i Sanja Križanović, te desetogodišnji Boris Antičević.
Djeca u nekim područnim školama i dalje se suočavaju s brojnim izazovima da prate online nastavu, dok nastavnici za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kažu da su dobili malo podrške od ministarstava i da su improvizirali u održavanju nastave bez dolaska učenika u školske klupe.
Pandemija je možda primorala organizatore Povorke ponosa da otkažu povorku planiranu ove godine u Sarajevu, ali aktivisti tvrde da će to nadoknaditi mnoštvom drugih aktivnosti.
Borci koji su ubili starije Srbe koji nisu napustili svoja sela kada su operacijom hrvatske vojske i policije 1995. poražene srpske pobunjeničke snage, nikada nisu osuđeni, a zvaničnici koji su opstruisali istragu nikada nisu sankcionisani.
Za ubistva civila počinjena tokom jednog od prvih sukoba u Bosni i Hercegovini na početku rata, u martu 1992. godine u pograničnom selu Sijekovac, do sada je osuđena samo jedna osoba, dok je većina odgovornih izbjegla procesuiranje. Dvije osobe čije je prisustvo u Sijekovcu identifikovano u pravosnažnoj presudi danas se nalaze u Hrvatskoj.
Nermini Alukić su 23. jula 1992. iz kuće u selu Zecovi kod Prijedora, s rukama na potiljku, odvedeni otac Suljo i sedamnaestogodišnji brat Amir Tatarević. Istog dana je njihova tijela našla u selu, s tijelima mnogih komšija. U susret 28. godišnjici zločina, Alukić je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) opisala šta je tada preživjela, te kazala da, uprkos godinama, bol za najmilijima ne jenjava.