Deložacija iz stana nakon pola stoljeća stanarskog prava

Ulaz u zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan. Foto: BIRN BiH

Sarajlija Luka Pirnat morao je zbog deložacije krajem marta ove godine iseliti iz stana u kome su njegovi roditelji živjeli još od kraja 1960-ih. On se posljednjih osam godina borio da naslijedi stanarsko pravo, ali uprkos jednoj od sudskih odluka u svoju korist, konačnom odlukom je izgubio pravo na stan u centru grada.

Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (KS) obavijestilo ga je da će biti deložiran 24. marta na osnovu zaključka iz oktobra 2021. godine.

Pirnat kaže da već osam godina, nakon smrti njegove majke, pokušava naslijediti stanarsko pravo koje su njegovi roditelji od kraja 1960-ih godina imali u Ulici Branilaca Sarajeva, u centru grada.

Pojašnjava da je njegov otac 1968. godine od Kliničkog centra, gdje je radio kao ljekar, dobio stan, odnosno stanarsko pravo u sarajevskom naselju Čengić-Vila. Taj je stan nakon godinu dana zamijenio za drugi, pa se njegova porodica preselila u Ulicu Branilaca Sarajeva.

“Ja imam original papir da je on dobio taj stan”, kaže Pirnat i objašnjava da je njegov otac stan zamijenio sa osobom koja je bila podstanar, ali uz saglasnost vlasnika stana.

“Taj čovjek koji je vlasnik stana kupio je stan sa stanarom, i to se moglo raditi. Uglavnom, on se vodi kao vlasnik stana sa stanarom”, objašnjava Pirnat.

Nekoliko decenija, sve do perioda nakon posljednjeg rata, kaže Pirnat, niko nije osporavao stanarsko pravo, sve dok porodica ranijeg vlasnika nije tužila porodicu Pirnat i tražila da se isele iz stana. Taj je zahtjev sud odbio, prema riječima Prinata. Kada je njegov otac 2000. godine preminuo, ponovno su dobili tužbu, ali je i ona odbijena, te je njegova majka naslijedila stanarsko pravo.

“Kad je moja mama umrla 2014. godine, ja predajem zahtjev da mi se prebaci stanarsko pravo. Kad je mama umrla, u ostavštini njenoj bilo je i stanarsko pravo, da ja nasljeđujem stanarsko pravo. Međutim, to ‘ne pije vode’”, govori Pirnat i dodaje da tada počinje njegova borba za nasljeđivanje stanarskog prava, koja traje godinama.

Dugogodišnji advokat Senad Pizović objašnjava da slični predmeti nisu rijetki pred domaćim sudovima.

“Veliki je broj ovih predmeta koji opterećuju pravosuđe i zaista su svi komplikovani za riješiti i traju godinama”, kaže Pizović.

Pirnat napominje kako sam nije nosilac stanarskog prava ni na jednom stanu, niti je vlasnik neke nekretnine.

Prema dokumentima koje pokazuje, Pirnat je u decembru 2014. godine Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo podnio zahtjev za donošenje rješenja o nastavku korištenja stana, ali je u decembru dobio rješenje kojim se odbija kao neosnovan njegov zahtjev, te mu se nalaže da napusti stan.

Federalno ministarstvo prostornog uređenja odbija Pirnatovu žalbu u januaru 2016., a on potom Kantonalnom sudu u Sarajevu podnosi tužbu, koja se 2019. također odbija.

Nakon toga, Pirant podnosi Vrhovnom sudu Federacije zahtjev za vanredno preispitivanje, koji je u julu 2021. odbijen. Potom traži stav Ustavnog suda te podnosi apelaciju zbog povrede prava na dom.

Njegova pravna zastupnica u apelaciji navodi kako je nesporno da apelant koristi stan, da je stan koristio za vrijeme života njihovih roditelja kao i nakon smrti njegovih roditelja, a što potvrđuje presuda Općinskog suda od 13. oktobra 1999. godine u kojoj je jasno navedeno da je otkaz Ugovora o korištenju stana u cijelosti odbijen.

“Što jasno potvrđuje da je apelant stekao status stalnog korisnika predmetnog stana, pa iz tog statusa crpi pravo na nastavak korištenja predmetnog stana s obzirom da se njegov status veže za status prednika apelanta – njegovog oca (…), a kontinuitet korištenja stana se nije nikad prekidao”, navodi se u apelaciji Ustavnom sudu u novembru 2021. godine.

Uz savjet advokata, Pirnatu je prva deložacija odgođena jer je Ustavni sud donio privremenu mjeru. Ali je u martu 2022. godine dobio konačno rješenje, zbog kojeg je morao da iseli iz stana.

Pirnat, koji je također ljekar, kaže kako se sa specijalizacije u Njemačkoj – na koju je otišao 1991. godine – vratio u junu 1992. i da je do 1994. godine radio kao ljekar u Zenici, a potom se vratio u opkoljeno Sarajevo.

“Dajte mi 30 kvadrata u Hrasnici da imam, da kažem: ‘Ovo je moj otac zaradio za 40 godina i moja mama, koja je isto 40 godina radila.’ Zaradili su penziju, dobili taj stan od države, zamijenili ga, i to je u to vrijeme bilo doživotno. Da kažem svom sinu: ‘Sine, ovo ti je od dede ostalo.’ Jedino tu neku pravdu ganjam”, govori Pirnat.

On sada razmišlja o posljednjoj pravnoj mogućnosti koja mu je ostala – pokretanju upravnog spora, koji može biti skup. Kaže da još nije siguran da li će takav postupak pokrenuti.