Marković Miroslav: Zarobljenici u Lokanju

Sudnica Suda BiH: Foto: BIRN BIH

Svjedok Zdravko Simić ispričao je kako je 1992. godine bio mobilisan u Centru javne bezbjednosti (CJB) Ugljevik, te da je u julu išao na teren u Gornju Krčinu.

On je objasnio kako naziv “Interventni vod” nije bilo zvaničan, te kazao kako su pripadnici bili uniformisani i imali oružje. Dodao je da su u Lokanj stigli kada je bila noć, te da je pucnjava nastupila ujutru iznad kuća, u šumi.

“Kako je došlo do toga da se mi spustimo u Lokanj i ko je nas odveo tamo, ja pojma nemam”, rekao je Simić.

On je objasnio kako je naišao na ranjenog čovjeka, te je od straha skočio u jarak i uganuo nogu, nakon čega se vratio u selo.

Simić je kazao da je kasnije vidio zarobljenike, među kojima su bile dvije žene, ali da se ne sjeća koliko je bilo zarobljenih.

“Neki su sjedili na zemlji, neki su stajali”, rekao je Simić, dodavši kako pretpostavlja da su iz Teočaka, te je kasnije čuo da su ubijeni.

Tužiteljica Dika Omerović predočila je iskaz svjedoku, u kojem je ranije kazao da je vidio kako su zarobljenici vođeni jedan po jedan i ispitivani, dok je na današnjem ročištu rekao da se toga ne sjeća.

Branilac Dragan Gotovac upitao je da li je iko noć prije napada, spominjao napad, svjedok je odgovorio da nije.

“Da sam znao da će se ovo desiti, gospodine, ja bih rađe skočio u rijeku nego da ovo trpim”, kazao je svjedok.

On je svjedočio na suđenju Miroslavu Markoviću, optuženom za zatvaranje, zlostavljanje i ubistva bošnjačkih civila na području Lokanja u julu 1992. godine. Prema optužnici, on je bio pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS). U optužnici se navodi da je iz kolone koja je krenula iz Teočaka ubijeno 67 civila.

Drugi svjedok Zdravko Rikić izjavio je kako je radio u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Ugljevik kao inspektor, te da je u proljeće 1992. godine osnovana posebna interventna jedinica, koju su zvali “Specijalci”, a osnovana je zbog bezbjednosnih razloga.

Objasnio je kako je čuo da je jedna grupa policajaca išla u Gornju Krčinu zbog povećanja broja kriminalnih djela, te je čuo kako je u Loknju došlo do “sukoba između mještana sela i veće grupe Bošnjaka koji su ih napali”.

On tvrdi da mu je Stevan Simić rekao kako je bio sukob i da je on obavljao razgovor sa zarobljenicima, ali da mu nije poznato da li je sačinjen poseban izvještaj o događaju.

Na upit Odbrane, da li je akcija bila planirana, Rikić je kazao da mu nije poznato.

Treći svjedok Ismet Salkanović je izjavio kako je 14. jula krenuo prema Tuzli, te da je u koloni bilo oko 120 osoba. On je ispričao da je u putu pucano na njih, te da mu je jedna osoba dodala dijete od 16 mjeseci, koje je on, zajedno s još dvojicom muškaraca, nosio u putu.

“Ne znam ni oca ni matere”, rekao je Salkanović i objasnio da zna da je majka djeteta bila u grupi, ali da je zarobljena sa ostalim osobama.

“Ostalo je zarobljeno 80 ljudi”, izjavio je on.

Salkanović je kazao kako mu je poznato da je kasnije bila razmjena mrtvih te kako mu je jedno od tijela “zapalo za oko”.

“Na njemu sam vidio da je bio rasporen od uha do pojasa”, rekao je svjedok.

Na upit Odbrane da li je u koloni bilo ljudi u vojničkoj uniformi, svjedok je kazao kako zna da je bilo pet vojnika koji su grupu pratili jedan dio puta, nakon čega su se vratili.

Nastavak suđenja je zakazan za 28. mart.