Purić i ostali: Priče o prijekom sudu Ramba ili Rokija

Enes Gluhač je kazao da je, kao pripadnik 27. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), 22. decembra 1993. godine učestvovao u akciji čiji je cilj bila deblokada Starog Viteza, koji je bio pod blokadom Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

On je rekao da su u akciji učestvovale i druge jedinice, te da su krenuli rano ujutro iz Počulice i zauzeli jednu tranšeju HVO-a. Dodao je da su “bacali bombe jedni na druge” i da je on ubrzo ranjen, te izvučen u stacionar u Počulici. Kazao je da je u akciji bilo mrtvih na obje strane.

Gluhač je rekao da je, dok je bio u stacionaru, čuo da je čovjek po nadimku Roki ili Rambo strijeljao šest do sedam zarobljenih. Potvrdio je da je bilo naređenje da se zarobljeni sprovedu do komande u Počulici, ali da je on kazao da “ne treba, da im je on prijeki sud”.

Svjedok je rekao da tog čovjeka nije poznavao, da ga je vidio jednom ili dva puta. Kazao je da je nosio šešir i kožnu crnu jaknu, te da je bio “nabusit i arogantan”.

Za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a, koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 1993. godine, Tužilaštvo BiH tereti Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahiju, Nijaza Sivru, Rušita Nurkovića, Almira Sarajlića zvanog Roki, Sadika i Šaćira Omanovića te Kasima Kavazovića.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade ABiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, svjedok Gluhač nije mogao precizirati od koga je tačno čuo o strijeljanju zarobljenika.

“Pričao je narod u Počulici, stacionar je brujao”, rekao je Gluhač.

Senad Petak je kazao da je, kao pripadnik Drugog bataljona 325. brigade, učestvovao u akciji. Govorio je o ranjavanju i pogibijama.

Na pitanja tužioca Ivana Matešića, svjedok je potvrdio da poznaje optužene i da je sa Sarajlićem išao u školu, te da su se sreli u kafani unazad dvije godine.

“Rekao mi je da nas je ‘povalio’ moj prika… i da ću biti pozvan u Sarajevo. Rekao sam: ‘Nek me zovu, nemam oraha u džepu’”, kazao je Petak.

Na pitanja Sarajlićevog branioca Nermina Vile, svjedok je potvrdio da mu je optuženi tada rekao da “neki naši prijatelji hoće da nam izjednače Ahmiće i Križančevo Selo”.

Branilac je pitao i da li mu je Sarajlić kazao da želi da se utvrdi istina, a ne da se svaljuje na njega, jer očekuju da će, s obzirom da je bolestan, “brzo preseliti”. Petak je takođe potvrdio da je tako bilo.

Svjedok je rekao da Sarajlić nije nosio kapu ili šešir. Naveo je da ga nije vidio prilikom polaska i za vrijeme akcije, kao ni druge iz njegove jedinice.

Kao svjedok Tužilaštva saslušan je i Franjo Šamija, koji je kazao da je 22. decembra bio u rovu u noćnoj smjeni kada je oko pola šest ujutru zapucalo.

Šamija je rekao da je prilikom povlačenja ranjen i da je puzao. Ispričao je da je na udaljenosti od pet metara zapazio vojnike i čuo kako govore: “Ako ima ustaša, da se predaju.” Dodao je da je jedan kazao: “Galibe, pročisti dobro, nemoj da ti ko ostane.”

Svjedok je rekao da je uspio doći do svojih saboraca.

Suđenje će se nastaviti 7. juna.