Dreković: Ranjena nakon puštanja iz škole

godine, prilikom granatiranja Kalinovika, i to nakon što su učenici iz Osnovne škole pušteni da idu kućama.

Mlađenka Jovović je rekla da je 1995. išla u osmi razred i da se nastava u školi prekidala od polovine maja do juna zbog granatiranja, da su posljedice bile razrušene zgrade, kao i da je prije njenog ranjavanja mlađi učenik bio povrijeđen.

Svjedokinja je, kako je kazala, živjela u Jažićima, tri kilometra udaljenim od Kalinovika, a na putu do škole čula je prvo ispaljenje granate sa zapadne strane, odnosno iz Bjelimića i Ljute, te se s prijateljima sklonila u haustor prve zgrade.

“U školu smo ušli na nastavnički ulaz, i čim smo to uradili, počelo je granatiranje. Bila je subota i u školi su samo bila dva osma razreda. Nastavnik Dragan Mandić nam je rekao da se ne plašimo i da izađemo u hodnik. Počeli su u grupama po dvoje-troje da nas puštaju kući”, kazala je svjedokinja.

Po izlasku iz škole, kako je dodala, došli su do raskrsnice kada da čuli ispaljenje, te se jedna grupa sklonila u zgradu, a druga je krenula pravo prema mjestu pada.

“Osjetila sam veliki udar, doživjela sam neki šok, nisam znala da je granata toliko blizu nas bila. Osjetila sam bol u nozi i bila u fetusnom položaju”, rekla je svjedokinja.

Njena nastavnica Bosiljka Sladoje, kako je dodala svjedokinja, ukazivala joj je pomoć u podrumu zgrade, nakon čega je kombijem prevezena u kalinovički Dom zdravlja s povredama natkloljenice i potkoljenice lijeve noge, ruke i leđa, te je s još nekoliko učenika prebačena u bolnicu u Foči.

Svjedokinja je kazala da je u bolnici u Foči obilazila prijatelje koji su tamo operisani, da su im u posjetu dolazili roditelji i stanovnici Kalinovika koji su se iselili zbog granatiranja.

Njena najbolja prijateljica Stanislava Koprivica je smrtno stradala, pojasnila je svjedokinja, a to joj je u bolnici prenijela majka, jer je ona bila jedina iz grupe o kojoj ništa nije znala.

Dreković je optužen da je, kao komandant Četvrtog korpusa Armije Bosne i Hecegovine (ABiH), u periodu od 21. maja do 7. juna 1995. artiljerijskim jedinicama u mjestu Bjelimići (općina Konjic) naredio neselektivne napade na srpske civile u Kalinoviku. Artiljerijske jedinice su, prema optužnici, izvele tri napada u kojima je jedna 15-godišnjakinja ubijena, a jedan civil i više maloljetnika je ranjeno.

Odbrani je svjedokinja rekla kako se ne sjeća da je granatirano selo Dražići, niti da je tuda prolazila vojska, koja je, prema njenim riječima, bila na linijama i u kasarnama, kao i da nije srela vojsku na putu do škole prije nego je ranjena.

Svjedokinja je navela kako na putu pored hotela “Lelija” nije vidjela uniformisane vojnike i policajce iako se Stanica javne bezbjednosti (SJB) nalazila na manje od 100 metara udaljenosti od škole i dijelila ih je zgrada.

“U školi nikad niko nije bio osim učenika”, dodala je svjedokinja.

Kazala je i kako joj nije poznato da je u prostorijama “Šumarstva” bila inžinjerija Vojske Republike Srpske (VRS) i da su se tu vršile opravke, ali da tokom 1995. nije bila u tim prostorijama.

Suđenje se nastavlja 11. juna.