Tupajić i ostali: Posljednji trenuci s mužem u Novoseocima

Sud BiH. Foto: Sud BiH

Rusmira Selmanović je kazala da je živjela u Novoseocima, u zaseoku Pavičići. Ona je navela da je 22. septembra 1992. vojska ušla u selo i da su sve mještane okupili na jednom mjestu. Kazala je da su tu bili njen suprug i dvogodišnja kćerka, te svekar i svekrva.

Prema njenim riječima, jedan vojnik je kazao da je njen svekar rekao da u selu ima još naoružanja, na šta je njen svekar kazao da to nije tačno.

“Mislim da je to bio taj Pajić. Mislim da je jedino on razgovarao s nama”, prisjetila se Selmanović, dodajući da je od drugih čula za Pajića.

Ona je rekla da je Pajić otišao, a da joj se, kada se vratio, činio uznemiren.

“Rekao nam je da žene i djeca idu za Sarajevo, a da muškarci ostaju na radnoj obavezi”, navela je svjedokinja.

Ona je kazala da je otišla do kuće i da su sve stvari bile razbacane, a bijela tehnika odnesena. Rekla je da su se uputili do džamije, gdje je vidjela mrtvu mještanku Devlu, koju su ranije bili poslali da zovne supruga. Kazala je da je začula glas supruga Amira i vidjela kako trči prema njima.

“Kaže neko ga je pustio. Uzeo je kćerku”, prisjetila se svjedokinja.

Ona je dodala da je jedan vojnik prišao i uzeo kćerku iz njegovog naručja i predao je njoj, a suprugu rekao da ide kopati za ukop Devle i još jedne preminule žene.

Selmanović je rekla da su krenuli autobusom, a da su njen suprug, svekar i drugi muškarci ostali. Kazala je da se nadala da su živi dok 2000. nije otkrivena grobnica. Rekla je da je svekra prepoznala po košulji, a da suprug nije pronađen.

Za zločine u Novoseocima optuženi su Milan Tupajić kao predsjednik Kriznog štaba Sokolac, Dragomir Obradović kao komandir Stanice javne bezbjednosti Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade VRS-a i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, te Miladin Gašević kao zamjenik komandira Izviđačke čete, a Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice.

Prema optužnici, pripadnici Vojne policije i Izviđačke čete su ušli u Novoseoca u noći sa 21. na 22. septembar 1992. godine. Kako se navodi, 44 muškarca su prevezena do smetljišta na Ivan polju, gdje su u dvije grupe usmrćeni automatskim oružjem i hicima iz pištolja, a žene, djeca i stariji odvezeni prema Sarajevu. Navodi se i da je u selu ubijena jedna žena.

Selmanović je na pitanja Odbrana rekla da ih do dolaska vojske niko nije maltretirao.

Na okolnosti širokog i sistematičnog napada Tužilaštvo je ispitalo Husu Džindu, koji je kazao da je boravio u selu Džindići (opština Sokolac) do 26. jula 1992. godine. On je rekao da ih niko nije dirao, ali da su, nakon što su čuli za ubistva nekoliko ljudi, osjećali strah i tražili od komšija da ih izmjeste.

Svjedok je ispričao da su krenuli autobusom, ali da su on i rođak Bekto Džindo izvedeni iz autobusa u Sokocu i odvedeni u školu, gdje je bilo zatvoreno 16 muškaraca i dvije žene. On je naveo da je njegov rođak ranije bio prodao ovce i da su mu oduzeli novac.

Svjedok je rekao da njega niko nije maltretirao, a da je na dvojici drugih muškaraca primijetio da su pretučeni.

Na pitanja Odbrana, Džindo je kazao da nikad nisu imali problema sa komšijama te da su im do odlaska donosili hranu. On je rekao da poznaje optuženog Gordića i njegovu porodicu i da su bili u dobrim odnosima. Potvrdio je da je u tom periodu Gordić bio na bolovanju i nije nosio uniformu.

Suđenje se nastavlja 28. oktobra.