Marjanović i ostali: Žalbe na presudu za ubistva na Borju

Tužilaštvo je zatražilo veće kazne za Dragana Marjanovića, Sašu Gavranovića, Vitomira Devića, Zorana Šljuku i Dragomira Kezunovića. Odbrane su predložile da Apelaciono vijeće oslobodi optužene ili obnovi suđenje.

Oni su u julu prošle godine proglašeni krivim da su, kao pripadnici vojno-policijske formacije “Miće” i Vojne policije Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovali u ubistvu 28 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u noći sa 17. na 18. juni 1992. godine.

Marjanović, Gavranović, Dević i Šljuka su osuđeni na po 17 godina, a Kezunović na 14 godina zatvora.

Tužilac Džermin Pašić je zatražio sankcije u dužem trajanju, ocijenivši da je Prvostepeno vijeće paušalno odredilo kazne.

Prema njegovim riječima, potrebno je individualno odmjeriti kazne uzimajući u obzir stepen odgovornosti, uslove pod kojima je djelo počinjeno, kao i držanje optuženih nakon počinjenja djela.

Odbrana Marjanovića žalila se, između ostalog, na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Branilac Milan Romanić kazao je da je formacija “Miće”, koja je poslana iz Doboja u Teslić, prvo sijala teror nad srpskim vojnicima, potom nad bošnjačkim i hrvatskim civilima, a na kraju i nad srpskim civilima.

On je rekao da je Marjanović, kao vojni policajac iz Teslića, dobio zadatak da obezbjeđuje raskrsnicu u noći kada su na Borje dovezeni civili. Prema braniocu, optuženi se ponadao da neće doći do likvidacije, iako je čuo da se sprema.

“Imao je 20 godina i nije imao snage da se odupre naredbi… Imao je zadatak da obezbjeđuje raskrsnicu i zatrpa tijela. I da nije bio gore, ti jadni civili bi bili pobijeni”, kazao je Romanić.

Odbrana Gavranovića istakla je žalbe na nezakonito donesene odluke o isključenju javnosti, kao i saslušanju vještaka, čiji pisani nalaz Odbrana nije dobila.

Branilac Senad Bilić je rekao da je Prvostepeno vijeće donijelo pogrešne i kontradiktorne zaključke u vezi sa uzrocima i načinu stradanja civila, te broju ubijenih. On je ukazao da je Gavranović napustio lice mjesta prije pucnjave.

Devićev branilac Ramiz Aljić žalio se na nepostojanje naredbe o sprovođenju istrage, na šta je tužilac Pašić kazao da ona postoji, kao i naredba o njenom proširenju, te da je istraga o ovom slučaju na kraju podijeljena u tri predmeta.

Aljić je rekao da Dević nije pozvao nijednog svjedoka ni izveo nijedan materijalni dokaz, pokazujući “iskreno kajanje” zbog učešća u događaju na koji je “natjeran”. Branilac je zatražio nižu kaznu.

Odbrana Šljuke problematizirala je postojanje “samo jednog svjedoka” koji inkriminiše optuženog, a Odbrana Kezunovića istakla je da je on bio običan vozač kamiona koji je prevezao civile s jednog mjesta na drugo, ne znajući šta će biti s njima.

Za Kezunovićem je raspisana potjernica nakon što se nije pojavio na izricanju presude, kada je Vijeće saopštilo da mu je određen pritvor.

Današnjoj sjednici Apelacionog vijeća nije prisustvovao nijedan od optuženih.

Apelaciono vijeće će odluku o žalbama donijeti naknadno.