Goran Višković. Foto: Sud BiH
Ismet Hasanović posvjedočio je kako je krajem aprila 1992. s balkona kuće u Vlasenici gledao kako Višković i još trojica tuku Mensura Hasanbegovića.
“Čujem, viču: ‘Hoćeš da ubijaš Srbe’… Tučnjava, ‘pomagnjavija’”, prisjetio se Hasanović i naveo da je optuženi nosio plavu uniformu i lanac u ruci.
Svjedok je rekao da su na ulici tada bili i članovi porodice Hasanbegovića, kojeg su ubacili u ladu. Pretpostavlja da je Hasanbegović tada ubijen.
Hasanović je kazao da je kasnije odveden u policiju i zatvoren u malu prostoriju sa 50 do 70 ljudi. Ispričao je kako su izveli Džemu Ambeškovića i udarali ga. Dodao je da su ga odveli na sprat, a kad su ga vratili, glava mu je bila “ovolika”.
Svjedok je rekao da je onda on izveden i da ga je lancem po nogama udario Višković. Izjavio je da je odveden u salu, gdje su ga udarali optuženi, Stevo Mumović i braća Garić. Kazao je da je pokušao da se baci kroz prozor, ali da su ga spriječili i vratili u prostoriju.
“Evo, kaže, umrijeće i Ismet… Ujutro su odnijeli Džemu”, prisjetio se svjedok.
Dodao je da je prebačen u zatvor, a potom u logor “Sušica”, gdje su dolazili Višković i drugi i tražili pojedine ljude. Hasanović je rekao da je uspio da pobjegne iz logora.
Na pitanja Odbane, on je precizirao da je premlaćivanje Hasanbegovića gledao sa udaljenosti od 30 do 40 metara i da u to vrijeme nije bilo prepreka koje bi mu ometale pogled.
Optužnica tereti Gorana Viškovića zvanog Vjetar da je, kao pripadnik Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS), 1992. i 1993. učestvovao u progonu, ubistvima, lišavanju slobode i nanošenju boli građanima nesrpske nacionalnosti.
Svjedok Senad Mehmedagić je ispričao kako je iz Konjević Polja otišao u Srebrenicu, odakle je u julu 1993. krenuo sa grupom od 65 ljudi prema Tuzli. Naveo je da je on pošao jer mu se žena bila porodila.
Kazao je da su na području Vlasenice upali u zasjedu i da je na njih zapucano. Naveo je da je njega preuzeo jedan policajac, koji je poznavao njegovog brata, i rekao mu da ga neće voziti u Vlasenicu, nego u Miliće.
Mehmedagić je izjavio da su u Milićima dovedeni još neki i da je ispitivan, ali da nije zlostavljan. Kazao je da je došao i bezbjednjak Momir Nikolić i da mu je rekao da je njegov brat, koji mu je bio učenik, ranjen u Vlasenici, te da će i njega ispitati i da se ne brine.
On je ispričao da je jedan od narednih dana stigao autobus i da im je rečeno da idu u razmjenu za “Batković”. Kako je naveo, u autobusu su bili vozač, Višković i još jedan vojnik, te njih sedam muškaraca i jedna žena.
“Krenulo je odmah udaranje palicama… Dva puta sam bio u nesvijesti do ‘Batkovića’”, prisjetio se Mehmedagić.
Precizirao je da je njega udarao Višković i izvjesni maloljetnik Hazim, za kojeg pretpostavlja da je bio nagovoren.
Mehmedagić je više puta tokom svjedočenja ponovio da nikog ne tereti i da samo želi mu se pomogne da nađe posmrtne ostatke brata koji je ubijen u Vlasenici.
Nastavak suđenja je 6. oktobra.
