Foča. Foto: BIRN BiH
Amel Fazlić ispričao je kako je 1992. godine njihovo selo Potpeće napadnuto, a kako su poslije došli maskirani vojnici i odveli njih desetak iz sela. Nakon tih događaja, kako je naveo, više nikad nije vidio oca Omera i brata Anvira.
Svjedok Fazlić je rekao da je tada imao deset godina. Naveo je da su se nakon prvog napada vratili i živjeli u svom selu dok se jednog dana nisu ponovo pojavili vojnici, među kojima je bio Miroslav Pjano, brat optuženog Borislava. Kazao je da je Miroslav udario njegovog brata kad mu se on obratio riječima: “Gdje si, Miro?”
Kako je svjedok izjavio, Miodrag Nikačević je “pročitao kao neku optužnicu” koja ih tereti da su pucali na srpske vojnike i da će biti privedeni na ispitivanje. Nikačevića je Sud BiH osudio na deset godina zatvora za zločine u Foči.
Fazlić je rekao da su doveli njegovu majku i oca, kojem je curila krv kod usta i bila mu je poderana košulja.
“Borislav ih je doveo”, kazao je svjedok, dodavši da poznaje Pjane kao komšije koje su živjele u selu udaljenom oko kilometar.
Fazlić je ispričao da je od majke kasnije saznao da su bili u bašti kada je Borislav sa još dva vojnika vodio oca, koji je bio krvav. Majka mu je rekla da su ih uveli u kuću i da je Borislav udarao oca i tražio im zlato i novac, kao i rakiju iz podruma, što su mu predali.
Svjedok je izjavio da je vidio kako optuženi Pjano prevlači nož po tijelu oca. Kazao je da su uvedeni u jednu kuću, gdje su na sredini sobe bile isprevrtane stvari i posuta neka tečnost.
“Meni je to ličilo na lomaču… Čuo sam kad je neko javio da puste djecu”, prisjetio se svjedok i dodao da su poslije pustili i njegovu majku.
On je naveo da je u kući ostalo šest ljudi, uključujući njegovog oca. Prisjetio se kako je, dok su u pratnji vojnika išli iz sela, vidio Borislava naslonjenog nogom na prozor prizemne kuće, a da mu je puška bila uperena prema sobi. Dodao je da je kod njega stajao još jedan vojnik, a da je drugi držao bateriju.
Dok su išli dalje, Fazlić je, kako je naveo, čuo pucnjavu i rafale, a zatim i jaku eksploziju. Ispričao je da ih je u nekom trenutku stigao Borislav i da je njegovoj majci rekao: “Vratio sam ti Omeru zlato i pare.” Prema riječima svjedoka, majka je kazala Borislavu da joj je ubio muža, na šta joj je on rekao da pazi šta priča.
Svjedok je izjavio da su na kraju zatvoreni u Dom “Partizan”, a da je njegov 16-godišnji brat Anvir odveden u policiju. Kazao je da ga više nikad nije vidio i da nisu pronađeni njegovi posmrtni ostaci.
Fazlić je istakao da su manji dijelovi kostiju njegovog oca pronađeni u sobi kuće u kojoj je ostao.
Odgovarajući na pitanja braniteljice Anje Loge, svjedok je rekao da je Borislava Pjanu znao iz viđenja jer je prolazio kroz njihovo selo.
Kazao je da nije vidio da je optuženi pucao u unutrašnjost kuće. Također je rekao da je Borislav tada imao dužu bradu, a Odbrana je pokazala fotografiju čovjeka bez brade, navodeći da se radi o optuženom.
Novović i Pjano su optuženi za ubistva, nečovječna postupanja, zatvaranja i pljačku civila bošnjačke nacionalnosti u periodu od aprila do septembra 1992. godine u mjestima Dragočava, Šube i Potpeće. Oni su optuženi po tri tačke za odvojene događaje.
Kao svjedok je saslušan i Zoran Popović, koji je bio u rezervnom sastavu policije u Foči. On je kazao da je jednom prilikom pala linija i da su postavili predratnog policajca Miodraga Nikačevića da vodi grupu policajaca da vrate liniju.
Svjedok je ispitivan i o drugim akcijama u kojima je bio Nikačević. Popović je naveo da su jednom išli u Potpeće da provjere da li ima naoružanih formacija, ali da nisu zatekli nikog osim civila.
Nastavak suđenja je 8. septembra.
