Kajdić: “Prema djeci je bio dobar otac”

Sabahudin Kajdić. Foto: Sud BiH

Nenad Vujasinović izjavio je da je bio vojno angažovan u jedinici Teritorijalne odbrane u Prijedoru, koja je u vrijeme kada je on došao, većinski bila sastavljena od pripadnika srpske nacionalnosti.

Kako je kazao, u to vrijeme, postojale su i jedinice Teritorijalne odbrane koje su bile sastavljene od muslimanskog i hrvatskog stanovništva na području Prijedora.

Vujasinović je rekao da je oko 20 i nekog maja 1992. godine došlo do incidenta, kada su na punktu kojeg su držali muslimani ranjena dva, a ubijena još dva vojnika.

“I čuo sam za jedan slučaj da je ubijen jedan vojnik koji se vratio iz Slavonije”, kazao je svjedok, dodajući da za ovo ubistvo nije niko procesuiran, ali da je čuo da ga je navodno ubila osoba muslimanske nacionalnosti.

Rekao je da su muslimanske jedinice izvršile napad na grad Prijedor 30. maja, a da je žrtava bilo “i sa jedne i sa druge strane”.

Vujasinović je kazao da se 28. juna 1992. godine formirao vojni bataljon i da je njegova jedinica bila raspoređena u rejonu Gornje Puharske, gdje je ostao do odlaska na ratište 17. jula. U Gornjoj Puharskoj, svjedok je rekao da je kao rezervni starješina dobio zadatak da bude komandir čete.

“Naša četa je bila smještena u jednoj školi u Gornjoj Puharskoj”, rekao je Vujasinović, te objasnio da nije cijela četa konstantno bila u školi, već je jedan dio bio raspoređen po selima “da održava mir”.

Vujasinović je kazao da je on obavljao razgovore sa muslimanima u Gornjoj Puharskoj “da ne dolaze u kontakt sa vojskom, da izbjegavaju”, te da nikada nije imao nikakvih problema. Objasnio je da su na rejon Gornje Puharske dolazili pripadnici drugih formacija.

“Dolazili su vojna policija, bila je civilna policija, bilo je nekih vojnika za koje ja ne znam kome su pripadali”, kazao je svjedok.

Kako je posvjedočio, on ne zna da je bilo hapšenja, odvođenja i nestanaka muslimanskog stanovništva, i da njemu iz njegove jedinice to niko nije prijavio, ali da mu je Besima Delkić, s kojom je bio u prijateljskim odnosima, kazala da su odvedena dvojica mušakaraca – otac i sin Delkić.

Svjedok je naveo da je poznavao Sabahudina Kajdića, koji je bio pripadnik njegove čete.

“Sjećam se njega… mlađi je bio”, rekao je svjedok i dodao da je bio fizički spretan i jak.

“Malo mi je čudno bilo, što je musliman, da je u vojsci”, kazao je Vujasinović.

Istakao je da nikada nije s Kajdićem imao problema, niti da mu se neko žalio na njega. Negirao je da je optuženi nosio šubaru, a ne sjeća se ni da je nosio krst oko vrata.

On je kazao da “Sabahudinu nikada nije ništa naredio što izlazi iz redovnih okvira”.

“Ja nisam čuo nikad da je Sabahudin uradio ikad išta izvan zakona”, kazao je Vujasinović.

Na upit tužioca Izeta Odobašića, slaže li se s njim da poslije 22. maja nije bilo na području Hambarina muslimanskog stanovništva, osim rijetkih, svjedok je rekao: “Jeste, bilo je.”

Tužilac je upitao da li se nakon ratišta svjedok vraćao u Gornju Puharsku, on je kazao da je prvi put kad je otišao na ratištu ostao tri mjeseca i da se nije vraćao u Puharsku.

Optužnica tereti Sabahudina Kajdića da je, kao pripadnik Treće čete Prvog bataljona 43. prijedorske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u odvođenju, ubistvu i fizičkom zlostavljanju civila iz mjesta Gornja Puharska.

Svjedokinja Jasminka Raković, bivša supruga Sabahudina Kajdića, izjavila je da Kajdića poznaje od tinejdžerskih dana, te da su u braku bili od 1987. do 2009. godine, nakon čega su se razveli. Rekla je da imaju dvoje djece.

Ona je kazala da je Kajdić 1991. godine bio vojno angažovan u Zapadnoj Slavoniji.

“Bio je do 1992. godine, ne mogu se tačno sjetiti, proljeće”, rekla je Raković.

Nakon povratka u Prijedor, kako je kazala, Kajdić se prijavio na mobilizaciju.

“Nije mi bilo poznato gdje je bio mobilisan, dolazio je kući, pošto sam ja bila sa malim sinom”, rekla je Raković.

Ona je ispričala da je u ljeto 1992. godine u Prijedoru bila loša situacija, stanovništvo je bilo pod strahom.

Kazala je da je Kajdić prema njoj i djeci uvijek bio dobar, te da je bio vrijedan, a sav novac koji je zarađivao davao je njoj.

“Prema djeci je bio dobar otac”, kazala je Raković, dodavši da nema ništa loše da kaže o njemu.

Istakla je da nije čula da je u vojsci bio problematičan, te da ne zna s kim se družio u vojsci.

Objasnila je da je Kajdić nosio uniformu “maslinastu, vojnu iz JNA”, te da je imao kraću bradu i kosu srednje dužine koja je pokrivala vrat, i da nije viđala da nosi šubaru i krst.

Nastavak suđenja je zakazan za 8. juli.