Danas dženaza žrtvama stradalim u Zvorniku 1992. godine: Ožiljci nakon zločina trajni

Pilica. Foto: Islamska zajednica Zvornik

Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica općine Zvornik, u ratu je izgubio 12 bližih srodnika, među kojima oca, brata, amidžu i amidžiće, a navodi da je čak 44 osoba s njegovim prezimenom ubijeno u ovom gradu.

Na ovaj dan, 1. juna 1992. godine odvedeno je najviše osoba iz Zvornika, te se stoga ovog dana i obavlja ukop žrtava i datum uzima kao dan udruženja, ali porodice već 29. aprila počinju sa obilježavanjem stradanja na pojedinim područjima, naseljima i selima. Ukop će se obaviti u općini Gornja Kalesija, koja je 1999. ustupila zemljište za ukop žrtava iz Zvornika.

“I ove godine, pokušavamo da obiđemo sva mjesta stradanja, sva sela, jer nisu sva sela stradala istoga dana. Mnogi su izgradili u svojim mjestima spomen-ploče, spiskove i onda položimo cvijeće, odradi se dio vjerskog programa, tako da jednostavno ne damo da to padne u zaborav”, kaže Grahić za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Na osnovu podataka Instituta za nestale osobe u BiH (INO), na području Zvornika nestale su 2.134 osobe, dok je od tog broja do sada identifikovano 1.426 žrtava, dok se za još oko 700 osoba traga. Na ovom području ekshumacije su rađene na 217 lokacija, masovnih grobnica – primarnih i sekundarnih, kao i pojedinačnih, objašnjava Emza Fazlić, glasnogovornica INO.

“Međutim, u tim grobnicama nisu samo pronađene žrtve iz Zvornika, nego i iz drugih dijelova BiH”, kaže Fazlić.

Grahić dodaje da je na području Zvornika pronađeno najviše masovnih grobnica većinom nastalih 1995. godine, kada su ubijani Srebreničani. Prema njegovim saznanjima, najveća grobnica u Zvorniku je Crni vrh, iz koje su ekshumirane 642 osobe. I te grobnice do sada je identifikovano više od 500 osoba, međutim dio tijela nije kompletan, te po mišljenju Grahića na ovom području postoje još neke grobnice.

“Tri su grobnice prekopane i donesene su na jedno mjesto, znači iz tri grobnice. Grobnica je bila 45 metara dužine, pet metara dubine i samo su kamionima kipali te ljude”, kaže on, nadajući se da će i ostali nestali biti pronađeni uprkos tome što je “vrijeme neprijatelj” i sve je teže doći do grobnica.

Najmlađa ubijena žrtva na području Zvornika je dvanaestogodišnji Beriz Aganović, dok je najstarija žrtva 91-godišnja Fata Nezirović.

Područje Zvorničke općine 1992. godine pretrpjelo je brojne zločine, sve do konačnog protjerivanja svih Bošnjaka iz grada, navodi za BIRN BiH Mustafa Muharemović iz Islamske zajednice Zvornik. On kaže da su zločini nad civilnim stanovništvom bili u samom gradu, te u logorima koji su uglavnom bili formirani u industrijskoj zoni u Karakaju.

“Zločini su potom bili u okolnim mjestima: Snagovo, Kula Grad što su jedinice JNA i VRS-a zauzeli, Grbavci, Jusići, Drinjača, Divič, Liplje, Kamenica, Bijeli Potok i Skočić, a protjerivanje i iz ostalih mjesta – Kozluk, Šepak i drugi”, govori Muharemović.

Smatra da su posljedice trajne, jer su mnoge porodice “desetkovane i raseljene”, a da pravosuđe nije odgovorilo zadatku.

“Još uvijek su ožiljci ovih zločina prisutni u pojedinačnim sudbinama, porodicama, ali i kolektivitetu. Tragovi materijalnih razaranja su još uvijek vidljivi u većini mjesta koja su pretrpjela progon i zločine”, dodaje Muharemović.

Porodice i članovi Udruženja danas će u obilazak krenuti “stazom smrti” u Klisi, preko spomen-obilježja Bijeli Potok, potom Tehničko-školskog centra u Karakaju i grobnice “Crni vrh”.

“Staza smrti” je, kako govori Grahić, duga dva i po kilometra i tu su bili sprovedeni mještani Zvornika, nakon čega su razdvojeni muškarci od žena, djece i staraca, te su kamionima prevezeni u logor u Karakaju, gdje su mučeni i ubijani. Oni koji nisu tu ubijeni, prebačeni su u Pilicu ili vraćani u Zvornik u “privatnu klaonicu”, gdje su strijeljani i zakopavani u grobnice.

“Nažalost, vrijeme odlazi, prolazi, što je najveći problem što biološki umiru svjedoci, nemamo dovoljan broj svjedoka i mi smo ogorčeni na rad Tužilaštva, Suda, pravosuđa inače kompletnog”, kaže Grahić.

Apelaciono vijeće Suda BiH donijelo je 2010. godine pravosnažnu presudu kojom je Sretena Lazarevića, Dragana Stanojevića i Slobodana Ostojića proglasilo krivim, a Mileta Markovića oslobodilo odgovornosti za zločine nad civilima u Zvorniku počinjene 1992. godine.

Pravosnažnom presudom Lazarević je osuđen na devet, Stanojević na sedam, a Ostojić na pet godina zatvora. Ova kazna je 2015. godine zbog pogrešne primjene zakona smanjena, Lazareviću na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, Stanojeviću u trajanju od pet i Ostojiću na tri i po godine.

Lazarević, Stanojević i Ostojić proglašeni su krivima da su kao rezervni policajci Stanice javne bezbjednosti (SJB) Zvornik i stražari u Sudu za prekršaje i zgradi “Novi izvor” u Zvorniku nečovječno postupali prema nezakonito zatočenim civilima Bošnjacima.

Sud BiH oslobodio je optužbi Ljubu Tomića i Krstu Josića, te Zorana Jankovića i Slobodana Grujića za zločine počinjene na području Zvornika.