Svjedok S.B. je kazao da je nakon pretresa u okolnim selima srpska vojska došla i u njegov zaselak Bukvik. Prema njegovim riječima, vojnici su ušli u njegovu kuću i izveli njega i brata, rekavši im da sjednu na klupu pognutih glava.
Prema izjavi svjedoka, sestre su ostale u kući, a njih su odveli do njihove nove kuće. Otac mu je, kako je naveo, poslije kazao da ga je odveo optuženi Đuro Adamović i da mu je “oštrio nož pod vratom”.
“Mi smo sjedili ispred kuće i ništa nismo vidjeli. Čuo sam jak krik iz pravca kuća Kadirića”, rekao je S.B.
On je kazao da je od Ćamila Ališkovića saznao da su tog dana ubijeni Emsud i Smail Kadirić. Naveo je i da poznaje Mirsada Kadirića, Emsuda i Dadu Avdića, ali da ne zna šta se s njima desilo.
Izjavio je da mu je otac, kad su vojnici otišli, ispričao da su mu tražili žicu da povežu ruke njima trojici i da im je on dao.
Svjedok je rekao da u istrazi nije spominjao “vojnika Bajicu, sina od sestre Rade Bilbije”, kako stoji u iskazu koji mu je predočen.
Odbrana optuženog Bratislava Bilbije prigovorila je zbog ulaganja ovog iskaza, navodeći da je u tom dijelu iskopirana identična rečenica kao u iskazu svjedokovog brata.
Svjedok S.B. je potvrdio da je čuo kako je tog dana u selu bio izvjesni kapetan Babić.
Ranko Babić, Bratislav Bilbija i Đuro Adamović se terete da su, u okviru širokog i sistematičnog napada na civilno nesrpsko stanovništvo, sudjelovali u mučenju, zlostavljanju, nanošenju patnje i ubistvima civila bošnjačke nacionalnosti na području Prijedora u augustu 1992. godine.
Na suđenju je svjedočila i Samka Čaušević, koja je kazala da je čula za ubistva Emsuda i Smaila Kadirića.
Kako je navela, od njihove familije saznala je da su Emsuda ubili ispred kuće, a Smaila na putu, kod štale njenog djeda.
Suđenje se nastavlja 15. aprila.
