Silos: Hujić ispričao kako je poboljšao uslove pritvorenika

Sud BiH. Foto: BIRN BiH

Svjedočeći u svoju korist, Hujić je kazao da mu je krajem maja 1992. predsjednik Ratnog predsjedništva u Hadžićima Mustafa Đelilović rekao da su odlučili da ga postave za upravnika “Silosa” i da mora preuzeti tu dužnost iako se on protivio.

Prema riječima Hujića, Đelilović mu je rekao da se javi načelniku Refiku Tufi, koji je bio komandir Stanice rezervne policije.

Hujić je kazao da je, kada je sutradan došao u “Silos” tu bilo nešto manje od 15 zarobljenika, a da je ubrzo stigla veća grupa.

Prema njegovim riječima, stanje u “Silosu” je bilo žalosno – nije bilo vode, pritvorenici su bili na betonu sa nekoliko dekica. Kazao je da je odmah počeo da traži krevete i palete od jedne do druge institucije kao i privatnih osoba. Naveo je da je uspio prikupiti veću količinu paleta i ćebadi i da ih je dovlačio o vlastitom trošku.

Problem s vodom, kako je rekao, rješavao je protezanjem šlaufa od jedne komšinice, a kasnije je našao majstore koji su obezbijedili vodu, te su napravljeni vanjski toaleti i kupatila.

Hujić je naveo da je zarobljenike dovodila rezervna policija i da je on želio da ih evidentira, ali da mu je Tufo rekao da se ne brine za to, da to oni rade. Optuženi je naveo da je on ipak vodio osnovnu evidenciju o zatvorenim licima, koje je označavao kao pritvorenike.

Kazao je da je u početku kada su dovođeni ljudi pitao za rješenja, ali da mu je rečeno da će dobiti poslije. Tufo mu je rekao da to nije njegov problem.

On je ispričao da je neke pritvorenike poznavao i da im je pomagao koliko je mogao u hrani i ćebadima. Prva dva dana, kako je naveo, dostavljane su konzerve, a kasnije su hranu dobijali iz kuhinje.

Optuženi je rekao da su stražari u “Silosu” bili iz Rezervne stanice policije, a da su pritvorenike ispitivali inspektori. On je kazao da je Tufi podnosio usmene izvještaje, a da je pisane izvještaje dostavljao Ratnom predsjedništvu, a kasnije i “komandantu” i vojnoj bezbjednosti.

Na pitanje o premlaćivanju zatvorenih, Hujić je rekao da ne zna da li će mu sud ili neko drugi vjerovati, ali da zna za tri takva slučaja. Ispričao je kako su jedne prilike u “Silos” upali pripadnici Riječke brigade i da ih je on uspio istjerati, izvadivši pištolj i zaprijetivši im da će i njih zatvoriti. Te prilike, kako je dodao, jedan pritvorenik je bio krvav od udarca iza vrata nožem u koricama, a drugom je bila isječena kožna jakna.

Hujić je potvrdio da je bilo slučajeva da su neki stražari premlaćivali pritvorenike. Tim stražarima, kako je kazao, rekao bi da više ne dolaze.

On je kazao da je pritvorenicima bila obezbijeđena i medicinska pomoć, kao i da su im nakon prva dva mjeseca porodice mogle donositi stvari.

U ljeto 1994. godine je, kako je rekao, smijenjen s pozicije upravnika i smatra da je razlog bio što je “puno tražio”. Potvrdio je da je podnio zahtjev za smjenu 15 stražara i tri servirke. Poslije toga, kako je dodao, raspoređen je za stražara, a onda je otišao na liniju.

Hujić je prvostepenom presudom, koju je ukinulo Apelaciono vijeće, bio osuđen na osam godina zatvora.

Sa Hujićem, za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima zatvorenim u logoru “Silos” u Tarčinu, školi u Pazariću i kasarni “Krupa” u Zoviku, suđenje je obnovljeno Fadilu Čoviću, Mirsadu Šabiću, Neziru Kaziću, Halidu Čoviću, Šerifu Mešanoviću i Nerminu Kalemberu. Prvooptuženi u ovom predmetu bio je Mustafa Đelilović, koji je nedavno preminuo.

Tužiteljica Zorica Đurđević kazala je da nema pitanja za Hujića, ocijenivši da njegov iskaz u suštini ne mijenja tezu Tužilaštva.

Na pitanje Odbrane Kazića, Hujić je potvrdio da su pritvorenici igrali karte, šah i druge igre. Potvrdio je i da je u novembru 1994. policija ingerenciju nad “Silosom” predala Devetoj brdskoj brigadi Armije BiH.

Složio se s braniocem Miloradom Raševićem da je Kazić preuzeo funkciju komandanta Devete brdske brigade u januaru 1993. godine, kao i da je nekim pritvorenicima suđeno za nedozvoljeno držanje oružja.

Hujić je rekao da se optuženom Fadilu Čoviću, načelniku Stanice javne bezbjednosti u Hadžićima, nikad nije obraćao i da mu on nije dolazio u “Silos”.

Braniocu Kadriji Koliću je kazao da ne zna da je odlukom Ratnog predsjedništva rezervna policija bila pri Teritorijalnoj odbrani.

Optuženi je rekao da nikada nije imao primjedbi na optuženog Nermina Kalembera, koji je bio stražar, i da bi volio da su svi bili kao on.

Za 6. maj zakazano je iznošenje završnih riječi na obnovljenom suđenju.