Muharem Borovac je ispričao da je živio u zaseoku Bukvik kod sela Rakovčani, te da je jednoga dana u augustu 1992. čuo Smaila Kadirića kako jauče, što ga je nagnalo da pogleda kroz prozor. Istakao je da nije vidio Kadirića, ali da je nakon 15 do 30 minuta vidio optuženog Đuru Adamovića kako ide putem iz pravca Kadirićeve kuće.
Adamovića, kojeg je prepoznao u sudnici, svjedok je rekao da poznaje još od prije rata, a da ga je te prilike u Bukviku čuo kako govori: “Mene moji razoružavaju, a Turci me naoružavaju”.
Nakon izvjesnog vremena, svjedok je naveo da su spram njegove kuće došla i zaprežna kola kojim je upravljao svjedok “A”, a u kojima su, između ostalog, bili i Emsud Avdić, Dado Muhić, te Smailov sin Mirsad Kadirić.
Borovac je naveo da su vojnici među kojima je bio Adamović, te izvjesni kapetan ušli u njegovu kuću i pili kafu. Odgovarajući na pitanja Odbrane naglasio je da vojska nikom od ukućana nije prijetila, niti vrijeđala.
Svjedok je rekao da je tog dana vidio i osobu po nadimku Baja, te je u sudnici prepoznao optuženog Bratislava Bilbiju kao tu osobu, no istakao je da mu se čini da on nije ulazio u njegovu kuću.
Tužilaštvo je svjedoku predočilo njegov raniji iskaz prema kojem je rekao da je u kuću ušao vojnik koji se predstavio kao kapetan Babić, na šta je svjedok odgovorio da se “ne može sjetiti baš svih tih detalja”. Za kapetana, Borovac je naveo kako nije siguran da bi ga prepoznao danas.
U unakrsnom ispitivanju, svjedok je istakao da nije čuo da je kapetan izdavao naredbe, te da ne može sa sigurnošću tvrditi da mu je to bio čin.
Svjedok je naveo da su vojnici potom otišli iz njegove kuće u pravcu Ljeskara, kao i da je “A” odvezao zaprežna kola s osobama koje su bile na njima. Borovac je rekao da te osobe više nije vidio, te da ima saznanja da su mrtve.
Nakon nekoliko dana s drugim osobama, kako je kazao, Borovac je ukopao Smaila Kadirića.
“Kako je on bio zatrpan, mi smo samo dodali zemlje”, rekao je svjedok, dodavši da je čuo i kako je Emsud Kadirić također stradao istoga dana.
Ranko Babić, Bratislav Bilbija i Đuro Adamović se terete da su, u okviru širokog i sistematičnog napada na civilno nesrpsko stanovništvo, sudjelovali u mučenju, zlostavljanju, nanošenju patnje i ubistvima civila bošnjačke nacionalnosti na području Prijedora u augustu 1992. godine.
Na ovom ročištu svoj iskaz je dala i svjedokova sestra Senita Ramić, koja je potvrdila da je augustu 1992. u Bukvik došla vojska.
“Jedan vojnik je tražio vode od mog oca i otac je poslao sestru po vodu. Ja sam s vrata vidjela kako on pere krvave ruke i krvav nož”, rekla je svjedokinja.
Odbrana je istakla kako je u ranijoj izjavi svjedokinja kazala da je to samo čula, što je Ramić negirala kazavši da je to rekla kada je davala izjavu, ali da “ne zna kako je to napisano”.
Suđenje će se nastaviti 8. aprila.
