Garić Rade: Svjedoci ne znaju da li je ikada bilo zarobljavanja
Garić Rade. Foto: Sud BiH
Cvjetin Milošević kazao je da je tokom 1992. godine situacija bila napeta, a narod uznemiren. Pričalo se o naoružavanju “jedne i druge strane”.
Kako je rekao, prije samog početka rata, u januaru 1992. godine bio je mobilisan u Milićima.
“Bili smo tu samo u Milićima. Već je nastupio rat i dobili smo poziv da idemo svojim kućama”, kazao je Milošević, objasnivši da je nakon povratka iz Milića u martu pristupio Odredu “Drinjača”.
On je kazao da je komanda bila jedno vrijeme na Lukama u osnovnoj školi, a nakon toga je prebačena u rudnik boksita.
Kako je naveo, postojale su čete, a Rade Garić je imao svoj vod, koji je služio kao ispomoć, kada je napadnuta linija. Dodao je da ne zna gdje su bili smješteni, ali da zna da su pripadnici ovog voda išli po potrebi, “ukoliko se desio napad da pomognu”.
Milošević je kazao da su na liniji uglavnom bili mještani.
“Pa pretežno su bili komšije, prijatelji, rođaci tu iz sela”, rekao je Milošević, dodavši da je često viđao Garića.
“Viđao sam ga, dolazio je, od rova do rova, što kažu, razgovarao, rekao da se ne bojimo”, naveo je svjedok.
Na upit Odbrane da li mu je poznato ime Safet Alikadić i da li je Garić sa sobom vodio dječaka kojeg su zvali Draža, svjedok je kazao da mu nije poznato nijedno od toga.
Milošević je rekao da nije ni vidio ni čuo da su bili zarobljeni neki ljudi, te da ne zna ni da su žene muslimanke bile zarobljene i odvođene na rad na poljane da kupe sijeno.
“Nisam ni čuo ni vidio”, kazao je svjedok.
Na pitanje tužioca Predraga Tomića, da li je tokom rata imao nadimak, svjedok je rekao da jeste i da mu je nadimak tada bio Šuško.
On je kazao da je tokom 1993. godine prešao u vod Garića, te da je tamo ostao do kraja rata, ali da ne zna da li je ikada bilo zarobljenih osoba, kao i da ne zna ni da je ikada bilo zarobljeno dijete, ali da zna da je postojao logor u Vlasenici.
Garića optužnica tereti za progon bošnjačkog stanovništva iz Vlasenice 1992. i Srebrenice 1995. godine ubistvima, zatvaranjima, mučenjima, silovanjima, prisilnim nestancima i drugim djelima. On je, prema optužnici, do polovine 1992. bio pripadnik rezervnog sastava policije u Vlasenici, a kasnije komandir Izviđačko-diverzantskog odjeljenja Odreda “Drinjača”, odnosno Interventnog voda Vlaseničke brigade.
Drugi svjedok Milan Pještan kazao je da je tokom 1992. godine živio u mjestu Pještani sa porodicom.
“Bilo je dosta napeto, narod je bježao, naši su bježali za Srbiju”, rekao je svjedok, dodavši da se pričalo da su i muslimani odlazili prema Kladnju.
On je kazao da kada je rat počeo svi su mobilisani, a da je linija u selu uspostavljena u aprilu ili maju, i da je uspostavljen Odred “Drinjača”.
“Linija je bila nasred sela. Pola linije je bilo pola sela, a pola na našem”, rekao je svjedok.
Pještan je kazao da je Garića viđao povremeno, ali da zna da je Garić “poslije imao svoju jedinicu”, koja se sastojala od deset ili 15 ljudi.
“Oni su uglavnom bili iza linije i ako bi bila probijena linija da čuvaju”, rekao je on.
Pještan je kazao da je jedne prilike linija probijena te da se desio napad od strane muslimana, kada su ubijena četiri civila, dvije žene i dva muškarca.
On je naveo da je linija “bila dosta šuplja”, te da su sami sebi kopali rovove, i da ne zna za slučajeve da su zarobljenici kopali rovove.
Na upit Odbrane, da li zna kada se desio napad na Turaliće, da li je iko iz tog sela zarobljen od strane Garića, svjedok je kazao da to nije ni čuo ni vidio.
Garić je na današnjem suđenju upitao svjedoka da li mu je poznato da je on u Brezicama imao “bajtu”, na šta je svjedok odgovorio da “nikada nije bilo ni rov, ni bajta, ništa”.
Na upit tužitelja Tomića da li je svjedoku poznata porodica Alikadić, svjedok je odgovorio da nije.
On je naveo da je u jedinici koju je Garić vodio bilo njemu nekoliko poznatih osoba, među kojima je bio Garićev brat Jovan, ali da ne zna da li je bilo zarobljenih i ubijenih lica od strane Garića ili nekog iz njegove jedinice.
Nastavak suđenja je zakazan za 27. april.
