Ali nedavno istraživanje Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pokazalo je da je u istom tom periodu lokalna policija najmanje u jednom slučaju istraživala i sumnjičila vođu grupe za nanošenje tjelesnih povreda. Istraživanje je također otkrilo ranije presude protiv vođe grupe i činjenicu da osim uniformnog oblačenja članova ovu organizaciju od drugih uobičajenih humanitarnih organizacija razlikuje i to što dio grupe čine osobe “sigurnosno interesantne policiji”.

Stručnjaci koji prate rad desničarskih ili organizacija sa kriminalnom pozadinom kažu da posljednjih godina sve češće viđaju kako ove organizacije koriste humanitarni rad da poprave svoj imidž.

“To je počelo ranije i mislim da taj trend da se desničarske organizacije bave humanitarnim radom traje već izvesno vreme i to smo imali pre pandemije i to je prosto u funkciji da žele da priđu što većem broju građana i time oni omekšavaju svoj imidž i prilaze širim društvenim grupama”, kaže izvršna direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Izabela Kisić.

Takav je trend u Srbiju došao iz drugih zemalja a sada se preslikava i u Bosni i Hercegovini, kažu stručnjaci sa kojima je razgovarao BIRN BiH. Većina ovakvih organizacija je naklonjena čvrstom ustrojstvu koje podrazumijeva mušku, vojničku, strogu disciplinu i imaju militaristički duh, kaže za BIRN BiH Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj. Također, imaju poseban odnos sa nacionalnom historijom i posljednjim ratovima gdje nerijetko glorifikuju haške osuđenike.

“To nije samo isprazni dekor iza koga se oni kriju, to je jednostavno jedna vrsta poruke javnosti i svima onima drugima, i to je jedna vrsta veličanja određenih stvari iz prošlosti”, govori Todorović.

“Ja bih rekao da je to vrlo funkcionalan mehanizam koji sprečava razvoj demokratije, koji sprečava slobodne izbore, koji sprečava slobodu mišljenja i govora, koji je tako perfidno skriven u tobožnjem organizovanju civilnog društva, u građanskim organizacijama koje se bave humanitarnim radom, koje se bave pomaganjem nemoćnim i slabima ili koje imaju vjerski karakter”, dodaje on.

Takve grupe insistiraju na pojavnosti koja asocira na militarizam i često šalju nedvosmislene političke poruke kroz javne defilee u nečemu što podsjeća na vojni stroj, te kroz postrojavanja koja asociraju na paravojsku ili parapoliciju.

Nedovoljna transparentnost humanitarnog rada

Branko Todorović. Foto: BIRN BiH

Armin Kržalić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, smatra da manifestacije u javnom prostoru služe za postizanje specifičnih ciljeva.

“Kod jednog dijela građana siju strah o narušavanju javne sigurnosti, vraćaju određene uspomene na zločine i strašna dešavanja u prošlosti, a sa druge strane dobivaju simpatije i mobiliziraju mlađe stanovništvo, onih koji gaje takvu ideologiju ili koji su možda na putu gdje ne znaju gdje pa će im se pridružiti oni koji su ostavljeni van društva, van zajednice”, objašnjava Kržalić.

Ali za Veldina Kadića sa Odsjeka za sigurnosne i mirovne studije pri Fakultetu političkih nauka u Sarajevu humanitarni rad nikada ne bi kod bilo koga trebao izazvati osjećaj nelagode ili nesigurnosti.

“Paradoks je taj što je militarizam po svojoj prirodi nespojiv sa humanitarnim radom, jer je humanitarni rad neka vrsta plemenite djelatnosti. Ono čega se ja bojim jeste da je ova vrsta humanitarne aktivnosti koju nerijetko određene organizacije ističu kao svoju primarnu, da je to jedna vrsta paravana za određene političke ciljeve, pa i ekonomske, u sprezi sa vlastima, ali za koje se bojim da će još dugo ostati skriveni od očiju javnosti”, kaže on.

Dodatnu sumnju za Todorovića stvara nedostatak transparentnosti kod ovakvih organizacija. Istraživanje BIRN-a BiH otkrilo je da prema zvanično dostupnim registrima nevladinih organizacija ili fondacija, “Sveti Georgije” iz Lonačara nije registrovan kao humanitarna organizacija. Ogranak Srbske časti za BiH također se ne može naći u registrima. Za razliku od uobičajenih humanitarnih organizacija, način skupljanja novca za humanitarne akcije je često sakriven, donatori su često nepoznati.

“Ono što se dešava sa nevladinim organizacijama o kojima govorimo i što otvara sumnju je zapravo nedostatak transparentnosti. I sama činjenica da neka organizacija nije registrovana, da nema transparentne finansije, da ne podliježe finansijama, nadzoru državnih institucija, to otvara naravno brojna pitanja”, kaže Todorović.

Urednik portala Istraga Avdo Avdić za BIRN BiH na osnovu svojih istraživanja vjeruje kako slične organizacije koriste humanitarni rad kako bi prikrile svoje prave poslove.

“Uočio sam da većinu tih organizacija kontrolišu osobe koje su ranije osuđivane ili nakon što su već uspostavile te organizacije, nakon toga su osuđivane”, kazao je on.

Za njega te organizacije nisu humanitarne.

“Sjetit ćemo se naravno kad se pojavila priča u javnosti oko Srbske časti da je prva njihova izjava u medijima bila mi smo jedna humanitarna organizacija. Kasnije, kako čitate crnu hroniku vidite da (…) jedan po jedan iz te Srbske časti završava na optuženičkoj klupi zbog krivičnih djela”, kaže Avdić.

Veldin Kadić. Foto: BIRN BiH

Osim humanitarnog rada odnosno dijeljenja pomoći ugroženim, neke organizacije javno štite životinje. Izvršna direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Izabela Kisić smatra da su takve aktivnosti samo paravan.

“Ono što je jako važno jeste da se njihov taj takozvani humanitarni rad mora posmatrati u širem kontekstu njihovih programskih opredjeljenja i akcija, odnosno onoga što oni rade na terenu. Tako da su ove grupe ustvari, kao što je Levijatan, poznate po antimigrantskim akcijama i maltretiranju Roma”, kazala je Kisić.

Uprkos tome, članovi organizacija pokušavaju da i dalje održavaju imidž humanitaraca, objašnjava Nejra Veljan, istraživačica pri Atlantskoj inicijativi iz Sarajeva. Ona kaže da je još jedna karakteristika sličnih organizacija želja za gradnjom identiteta spasitelja lokalne zajednice i sopstvenog naroda.

“Njihovo djelovanje je formirano oko, zapravo, iskorištavanja ranjivosti zajednica i pojedinaca kojima je potrebna pomoć jer tako svoje djelovanje prikazuju kao da dolazi od naroda za narod”, navodi Veljan.

Ali za Kadić je pitanje kako bi se te organizacije ponašale naspram vladajućih političara odnosno građanskih pokreta koji bi kritizirali tu vlast.

“Da li će takve vrste organizacija dobiti nalog od vlasti, da izađu kao pandan i da se suprotstave tom nekom građanskom buntu gdje se kritizira vlast kako bi te proteste ciljano ugušili”, kaže on.

Veljan smatra da liderima sklonijim autoritarnim modelima vladanja kako u BiH tako i u regionu, ali i u Evropi i svijetu, saradnja sa ovakvim grupama i profilima ljudi služi za zastrašivanje političkih protivnika i ušutkivanje opozicije.

Važnu ulogu u stvaranju imidža igraju religija i ideologija grupe, objašnjava Kadić.

“Sve ove desničarske organizacije iz Srbije, iz Republike Srpske, su u dobroj mjeri prožete nekom religijom, ideologijom, konzervativizmom, baziranom na pravoslavlju”, rekao je Kadić.

Isticanje proruskih stavova

Nejra Veljan. Foto: BIRN BiH

Simboli pravoslavlja i kršćanstva dominiraju na odjeći i vozilu grupe iz Lončara ali i drugih sličnih organizacija u Bosni i Hercegovini i Srbiji, poput Srbske časti.

Srbska čast i Levijatan nisu odgovorile na upite za razgovor upućene putem njihovih društvenih mreža. Članovi humanitarne organizacije “Sveti Georgije” Lončari nisu također pristali na razgovor.

Prema Kadiću, slične grupe su tradicionalno, ideološki i religijski naslonjene na Rusiju.

“Jedan od instrumenata koje Rusija koristi kao svoj vanjskopolitički alat su i desničarske organizacije, koje se nerijetko registriraju kao građanska udruženja i slično, za koji je cilj Rusiji da postanu jedna vrsta njihovih saveznika a u sprezi sa domaćim političkim vlastima. Da bi vi to uradili potrebno vam je da te vrste organizacija legitimizirate u javnom prostoru na taj način što ćete ih povezati sa političkim strukturama”, kaže on.

U svojim objavama na društvenim mrežama ove organizacije to često i ističu. U radu grupe iz Lončara to je jedno od glavnih obilježja koje ističu.

“Organizacije koje su povezane sa Rusijom često je teško detektovati, ali možemo ih vidjeti zbog njihove privrženosti Rusiji”, smatra stručnjakinja za mirovne studije sa holandskog Univerziteta u Leidenu Arlinda Rrustemi.

Kadić kaže kako je nadležnima teško otkriti stvarne namjere organizacija sa desničarskom ili kriminalnom pozadinom koje se kriju iza humanitarnog rada. Dodatni je problem što se etno-nacionalistički koncepti vlasti ne protive ovakvim organizacijama, kaže on.

“Ne vjerujem da vlast ima uopće političke volje da na bilo koji način rješava to pitanje”, smatra Kadić.