Na konstituirajućoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) održanoj u ponedjeljak 16. novembra, Milorad Dodik predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Siniša Karan, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) tokom intoniranja državne himne ostali su sjediti, ali su ustali kada je počela himna entiteta.
Iako Zakon o državnoj himni Bosne i Hercegovine ne uređuje kažnjavanje ovakvog postupanja, postavlja se pitanje kažnjivosti nepoštivanja državih simbola, ali i političke i etičke odgovornosti, kao i poštivanje institucija Bosne i Hercegovine.
“Postupak Milorada Dodika i Siniše Karana tokom intoniranja državne himne Bosne i Hercegovine smatram politički veoma problematičnim, jer predstavlja demonstrativno iskazivanje nepoštivanja državnih simbola Bosne i Hercegovine. Posebno je indikativno da su obojica ostala sjediti tokom izvođenja državne himne BiH, a ustala prilikom intoniranja himne Republike Srpske. Takvo ponašanje šalje jasnu političku poruku o njihovom odnosu prema državi Bosni i Hercegovini i njenim institucijama”, kaže za Detektor profesor ustavnog prava Davor Trlin.
Iz Ministarstva pravde BiH navode da Zakon o državnoj himni propisuje okolnosti u kojima se himna izvodi, te da neizvođenje državne himne predstavlja prekršaj za koji su propisane novčane kazne.
“Zakonom o državnoj himni Bosne i Hercegovine nije izričito normirana obaveza prisutnih da prilikom intoniranja državne himne ustanu”, navode iz Ministarstva pravde.
Sarajevski advokat Vlado Adamović pojašnjava da prema zakonu prekršajno je kažnjivo ukoliko se himna ne izvodi tamo gdje je propisana, a odnosi se na ceremonijalne zakletve članova i viših funkcionera Predsjedništva, Vijeća ministara, Parlamentarne skupštine, Ustavnog suda, Tužilaštva, Stalnog komiteta za vojna pitanja, na početku javnih sjednica Parlamentarne skupštine oba doma, prilikom posjete šefova država.
“A nije kažnjivo neustajanje (…) To je sad stvar kulturnog ophođenja. Nije sankcionisano i nije kažnjivo”, kaže Adamović.
Za Nurku Pobrića, profesora ustavnog prava, ovakvo ponašanje u svijetu bi bila “bruka i sramota”.
“Ta osoba bi morala podnijeti ostavku ili biti smijenjena s dužnosti. Ali pošto je to u Bosni i Hercegovini, odnosno u RS-u, onda ništa”, smatra Pobrić.

Karan i Dodik. Foto: EPA/NIDAL SALJIC
Izmjene zakona
Šemsudin Mehmedović, bivši zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za Detektor kaže da su ranijih godina bile inicijative za izmjene ovog zakona, ali da nije bilo političke volje druga dva konstitutivna naroda da nepoštivanje državnih obilježja, počev od zastave i himne, bude kažnjivo.
“Očigledno je da to njima odgovara. I to je, zapravo, jedan izraz nepoštivanja države Bosne i Hercegovine od strane antidržavnih političkih elemenata u Republici Srpskoj. Tako da to ništa nije novo, ali svakako očekujemo da će nova politička klima, koja je rođena nakon izbora, doprinijeti da se promijeni takvo stanje”, smatra Mehmedović.
Za profesora Trlina, potrebno je razlikovati političku i moralnu odgovornost od eventualne prekršajne odgovornosti. Navodi da zakon predviđa novčane kazne za nepoštivanje himne, odnosno njeno neizvođenje. Za građanina je predviđena novčana kazna od 100 do 400 KM, dok su za odgovorna lica i pravna lica propisane druge novčane kazne.
“Važno je naglasiti da Zakon ne propisuje izričito obavezu ustajanja prilikom intoniranja državne himne, niti da ostajanje u sjedećem položaju posebno određuje kao prekršaj. Zbog toga se ne može automatski zaključiti da su Dodik i Karan samim ostajanjem u sjedećem položaju počinili prekršaj za koji im se može izreći novčana kazna”, pojašnjava Trlin.
Kako navodi, u prekršajnom pravu važi načelo zakonitosti, što znači da se odgovornost ne može zasnivati na proširenom ili proizvoljnom tumačenju zakonskih odredbi.
Trlin daje primjer Republike Srbije gdje zakon propisuje da se prilikom izvođenja himne odaju uobičajene počasti svih prisutnih, uključujući ustajanje i pozdravljanje. Međutim, kaznene odredbe tog zakona ne propisuju posebnu novčanu kaznu za fizičko lice koje ostane sjediti tokom izvođenja himne.

Konstituirajuća sjednica NSRS. Foto: NSRS
Pitanje političke i etičke odgovornosti
Ćamil Duraković, bivši potpredsjednik Republike Srpske navodi da treba razlikovati kod neustajanja je li riječ o zvaničnicima ili ne. Jer u ovom slučaju, Dodik i Karan su ranije obavljali funkcije predsjednika RS-a.
“Mi znamo da oni ne ustaju iz nepoštovanja prema državi Bosni i Hercegovini, i sva politika koju provodi stranka Milorada Dodika usmjerena je na destrukciju države Bosne i Hercegovine i nepoštivanje nje i njenih institucija”, smatra Duraković.
To je razlog, kako kaže, zašto bi se trebao promjeniti zakon, u kojem je obaveza izabranih zvaničnika na izborima, ili koji će sutra obnašati neke javne funkcije, da ipak moraju da poštuju Ustav i državu i entitete.
“Dodik uopšte nije ni učestvovao na izborima, niti je izabran. I sada oni mogu da se brane time, ali svakako nosi se politička odgovornost. E, to je nešto što treba zakonom opisati”, dodaje Duraković.
Trlin kaže da nosioci najviših javnih funkcija imaju posebnu odgovornost prema ustavnom poretku i državnim simbolima. Političko neslaganje s određenim ustavnim rješenjima, nadležnostima ili načinom funkcionisanja institucija države ne oslobađa ih obaveze poštivanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
“Činjenica da određeno ponašanje ne povlači nužno prekršajnu ili krivičnu odgovornost ne znači da je ono politički, institucionalno ili ustavnopravno beznačajno. Naprotiv, od onih koji obavljaju najviše javne funkcije očekuje se da svojim ponašanjem potvrđuju poštivanje države i njenog ustavnog poretka”, zaključuje Trlin.
Za Haruna Išerića, višeg asistenta na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu ovo je pitanje (ne)kulture te privrženosti Ustavu BiH i njenim vrednotama odnosno pitanje ustavnog patriotizma.
“Ponašanje predsjednika SNSD i bivšeg predsjednika RS nas ne iznenađuje, pa u tom smislu mislim da ono ni ne zaslužuje medijsku pažnju ili pozornost opće javnosti. Kada je već dobije, onda društvena osuda takvog ponašanja, prema mom mišljenju je adekvatna reakcija na takvu političku nekulturu”, zaključuje Išerić.




