Garić Rade: S optuženim kratko u rezervnom sastavu policije u Vlasenici

Garić Rade. Foto: Sud BiH

Svjedok Slobodan Gradinac kazao je da je od kraja 1991. godine u Vlasenici bilo napeto, “da se narod počeo naoružavati ilegalno” i da su se po gradu viđale “neke zelene lige, zelene beretke”.

“Pričalo se, ljudi stoku prodavali da kupe oružje”, rekao je svjedok.

On je objasnio da je Vlasenica u tom periodu imala veći broj muslimanskog stanovništva, za koje je srpsko stanovništvo imalo informaciju da se naoružavaju.

“Bio opšti strah, tad se pričalo i o podjeli Vlasenice”, kazao je Gradinac, objasnivši da bi tada manji dio pripao srpskom stanovništvu.

Gradinac je rekao da je u aprilu 1992. godine došlo do izbijanja sukoba, da ga je tada Krizni štab mobilisao i da je dobio uniformu.

“Mislim da smo neki poziv dobili da dođemo u štab”, kazao je on, dodavši da su mlađe osobe bile postavljene u interventni vod, a da je među njima bio i on. Naglasio je da je njihov zadatak tada bio “da vraćaju”, ukoliko dođe do napada na linije.

Nakon nekog vremena, kako je naveo, interventni vod je prešao u Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP), a u junu 1992. godine svjedok je prešao u rezervni sastav policije, gdje mu je zadatak bio da obezbjeđuje objekte. Jedne prilike, kako je rekao, je zajedno sa redovnim policajcima išao da privede jednu osobu, ali da ta osoba nije bila vezana i odazvala se na poziv.

Gradinac je kazao da je Radeta Garića poznavao od prije rata, a da ga je prvi put vidio na ekskurziji u Puli, gdje je Garić radio.

Svjedok je rekao da kada je došao u policiju, Garić je već bio rezervni policajac, a njegovi zadaci su vjerovatno bili isti kao i ostalim rezervnim policajcima. On je naveo da su redovni policajci imali veća ovlaštenja, a da je rezervni sastav bio samo kao ispomoć.

“Ja i Rade smo se preklopili vrlo malo”, rekao je svjedok, objasnivši da su svega 15-ak dana ostali zajedno u ovom sastavu, nakon čega je Garić otišao u vojsku.

“Formirana je četa, otišao je tamo, ne znam šta je radio”, istakao je svjedok.

On je kazao da nikada nije vidio ni čuo da je Garić nekoga tukao i odvodio.

Državno tužilaštvo tereti Garića za zločin protiv čovječnosti. On je optužen za progon bošnjačkog stanovništva iz Vlasenice 1992. i Srebrenice 1995. godine – ubistvima, zatvaranjima, mučenjima, silovanjima, prisilnim nestancima i drugim djelima.

Tužilac Predrag Tomić pitao je svjedoka da li on tvrdi da se srpsko stanovništvo nije naoružavalo, što je svjedok negirao.

“Ne tvrdim, gdje ću to tvrditi”, rekao je svjedok.

Odgovarajući na pitanja Tužilaštva, svjedok je kazao da se u prvim danima muslimansko stanovništvo moglo slobodno kretati, ali da kasnije nisu, “jer su se bojali”. Dodao je da su muslimani mogli slobodno otići i da je jedan dio otišao autobusima.

Tužilac je upitao Gradinca da li je učestvovao u nekim akcijama na sela u Vlasenici, na šta svjedok nije želio da odgovori, kao ni na pitanje da li je tada zarobljeno oko stotinu osoba.

Svjedok je potom kazao da zna da su neki ljudi zarobljeni i vjerovatno odvedeni u Sušicu, koja, prema njemu, u tom periodu nije bila logor već magacin, ali da ne zna ko ih je odveo.

Na upit da li je on bio među osobama koje su ih vodile, svjedok je rekao “možda jesam, ne mogu da se sjetim sad”.

Gradinac je kazao da je poznavao četvero muslimana koji su bili zatvoreni u sudskom zatvoru, od čega su bile dvije žene “jedna starija, jedna mlađa”.

Na upit šta je bila uloga njegovog oca u policiji, Gradinac je rekao da je u tom periodu njegov otac raspoređivao smjene, te je izvodio ove zarobljenike na radove.

Sudija Darko Samardžić upitao je svjedoka da li zna da li je iko od privedenih iz policije odveden u Sušicu, i ukoliko se vodilo da li bi to bio zadatak rezervne policije, na šta je svjedok kazao da ne zna da li je iko odveden direktno iz policije, ali da bi u tom slučaju to bio zadatak rezervne policije.

Nastavak suđenja je zakazan za 13. april.