U nastavku suđenja za zločine počinjene u Bosanskoj Krupi, zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH pod šifrom A1 je, dajući iskaz uz zaštitu ličnih podataka i slika, govorio o događajima iz aprila i maja 1992. godine u Arapuši, te “deportaciji” civila s tog područja.
Svjedok A1, zajedno s članovima svoje porodice i komšijama iz Bosanske Krupe, 23. aprila 1992. godine je, nakon neuspjelog pokušaja bijega iz grada, odveden u Jasenicu, a potom u Arapušu.
“Kada smo tamo stigli, prijavili smo se na spisak kod nekog policajca, a potom su nas smjestili u jednu učionicu u školi. Nešto kasnije je došao Dmitar Ciganović zvani Vojvoda, u uniformi, i rekao da se ne plašimo jer imamo status izbjeglica”, rekao je A1 i dodao da im je kasnije rečeno da tu “zbog bezbjednosti” ne mogu ostati.
Za zločine počinjene na području Bosanske Krupe tokom 1992. godine, Tužilaštvo BiH tereti Gojka Kličkovića, Jovana Ostojića i Mladena Drljaču. Sva trojica terete se i za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je otpočeo u ljeto 1991. godine, a imao je za cilj stvaranje jedinstvene države koju će naseljavati većinom Srbi.
Ciganović se spominje u optužnici Tužilaštva kao saučesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu, zajedno s trojicom optuženih.
Istog dana, kako je kazao svjedok A1, preko 70 civila iz škole u Jasenici prebačeno je u naselje Arapuša, gdje su pripadnici “Belih orlova” 24. aprila 1992. godine učestvovali u maltretiranju i ubistvima civila.
“To je bio najcrnji dan kada su šestorica pripadnika ‘Belih orlova’, u debelim uniformama i sa srebrenim kokardama, došla u Arapušu. Tada su oduzimali novac, zlato i vrijednosti od ljudi, a ubili su i Jasminku Čaušević u njenoj kući. Onošto su radili bilo je strašno i pojedini pripadnici vojske tada su izrazili ogorčenje zbog njihovog ponašanja”, rekao je A1.
Svjedok je kazao da su civili ostali u Arapuši sve do 1. maja 1992. godine, dana koji je nazvao “crnim petkom”, kada su “deportovani” na područje Sanskog Mosta.
“Prije deportacije sastali smo se s Gojkom Kličkovićem, koji je tada bio u civilu, a kasnije s Miroslavom Vješticom u vojnoj uniformi. On nas je uljudno primio i kazao da se ne može više pružiti obezbjeđenje jer smo preblizu ratne zone i da moramo ići”, objasnio je A1 i dodao da su to područje potom organizovano napustili.
Vještica se također spominje u optužnici kao jedan od saučesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu.
I drugi zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH, pod šifrom A6, dajući iskaz uz zaštitu ličnih podataka, također je govorio o događajima u aprilu i maju 1992. godine u Arapuši, te istakao da je to naselje bilo blokirano i prije početka sukoba.
Mada je njegovo ime rečeno na ročištu održanom 4. februara 2009. godine, ovaj svjedok je ipak, prije saslušanja, zatražio da mu se dodijele mjere zaštite, istaknuvši da poznaje “brata i oca optuženog Kličkovića”, te da ga je strah zasigurnost, iako nije dobivao nikakve prijetnje.
Sudsko vijeće je udovoljilo zahtjevu svjedoka, dok je optuženi Kličković kazao da A6 poznaje odranije, te da se ne protivi da mu se zaštite lični podaci.
Nastavak suđenja zakazan je za srijedu, 11. februar 2009. godine.