Članak

Kondić i ostali: Čelni ljudi

23. Februara 2009.23:25
Još jedan svjedok Tužilaštva BiH govorio o učešću policije i vojske u hapšenju i zatvaranju civila s područja Velagića.

Ekrem Čehić, svjedok Tužilaštva BiH, ispričao je da je uhapšen krajem maja 1992. godine, kada se, zajedno s drugim mještanima s područja Velagića, “odazvao pozivu za dobijanje dozvole za kretanje”.

Tokom zatočeništva u različitim objektima, kazao je Čehić, u nekoliko navrata vidio je “načelnika policije Vinka Kondića”.

Čehić je rekao da je taj poziv za dobijanje dozvola za kretanje upućen “preko Radija Ključ”, te da su muškarci iz Velagića, nakon javljanja, “u pratnji policije autobusima prebačeni u školu ‘Nikola Mačkić’”.

Tužilaštvo BiH tereti Vinka Kondića, Boška Lukića i Marka Adamovića da su tokom 1991. i 1992. godine sudjelovali, između ostalog, u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj preuzimanje vlasti u općini Ključ kako bi je doveli u kategoriju “srpske opštine”. Također se terete za učešće u hapšenju civila, te njihovom zatvaranju u Osnovnu školu “Nikola Mačkić” i logor Manjača.

“U toj školi nas je dočekala vojska i policija, te su nas potom smjestili u fiskulturnu salu, gdje nam je rečeno da se podijelimo u dvije grupe, ovisno o tome ko je imao oružje i ko nije. Poslije toga su nas prozivali, a kada sam odveden na ispitivanje, tri do četiri policajca su me tukla, nakon čega sam izgubio svijest”, prisjetio se Čehić.

Ovaj svjedok je kazao da su ih iz škole autobusima prebacili u zatvor u Staru Gradišku, gdje je ostao 13 dana, i gdje je jednom prilikom vidio prvooptuženog Kondića.

“Čistio sam salu u tom zatvoru, gdje je kasnije došlo oko 20 ljudi i među njima sam prepoznao Jovu Banjca i Vinka Kondića. Tog dana smo čuli da se Gradiška zatvara, a pretpostavljam da su ti čelni ljudi došli tu kako bi se dogovorili šta će s nama”, obrazložio je Čehić.

U optužnici stoji da je Banjac, zajedno s Kondićem, Lukićem, Adamovićem i drugim “rukovodiocima u vojnim i civilnim organima vlasti u Ključu”, učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu.

Čehić je, u grupi s drugim zatvorenicima, iz Stare Gradiške prebačen na Manjaču, gdje ostaje sve do kraja decembra 1992. godine, nakon čega je pušten na slobodu.

“Sjećam se da je na Manjači bilo ljudi s područja Ključa, Sanskog Mosta, Prijedora, Bosanske Dubice, Kotor-Varoši i Grapske. Tamo sam dosta puta molio Boga da me ubiju jer se nije znalo kako ćemo završiti”, kazao je Čehić.

Čehićevom saslušanju prisustvao je i Vinko Kondić, koji je odbijao da se pojavi na pet zadnjih ročišta ističući da se ne osjeća dobro, iako su ljekari Pritvorske jedinice Suda BiH, u kojoj se nalazi, u svojim nalazima naglašavali da je sposoban za suđenje.

Naredno ročište zakazano je za srijedu, 25. februar 2009. godine, kada je predviđeno unakrsno ispitivanje ovog svjedoka.