Hanka Huremović je kazala da je, nakon što je zapucalo u Srebrenici, sa suprugom Nezirom i sinom Nedžibom otišla u Potočare.
Kako je navela, tu su joj sina odvojili, ali ubrzo su ga vratili i sa drugim narodom su dovezeni u Tišću.
“Jedan je uhvatio mog sina. Uzeli ga i odveli… glava mu ostala na meni”, prisjetila se Huremović, pokazujući kako se sin okretao u njenom pravcu.
Dodala je da je izdvojeno šest ljudi, uključujući njenog sina, supruga i unuka od djevera. Rekla je da je, kada je davala izjavu, čula da su “popaljeni u šupama” kod Tišće.
Navela je da je među izdvojenim bila jedna žena, koju su silovali. Ispričala je da je tu ženu kasnije vidjela u Kladnju kada su je vodili kod doktora i da se žalila šta su joj radili.
Huremović je kazala da je s drugima pješke krenula iz Tišće prema Kladnju i da su ih srpski vojnici uputili da ne skreću zbog mina. Rekla je da je na putu vidjela dvije starije žene koje su bile mrtve.
Garić je, u svojstvu nekadašnjeg komandira Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), optužen za progon Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u julu 1995. godine. Na teret mu je stavljen i progon počinjen 1992. godine u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda.
Svjedok Milovan Ninić kazao je da je od ljeta 1992. bio u Garićevom Interventnom vodu. Napomenuo je da je jedinica bila smještena u selu Klještani, a nekada i u školi u Lukama.
On je naveo da su, kada se priključio jedinici, u školi u Lukama bile žene muslimanske nacionalnosti, koje su vođene na radove. Rekao je da ne zna ko je čuvao te žene, kao i da je bilo “dosta vojske”.
Ninić je ispričao da je jedne prilike bio u obezbjeđenju livade na kojoj su žene kupile sijeno. On je izjavio da je livada bila blizu linije i da je zadatak bio da paze da neko ne bi dobacivao ženama, jer je prolazila vojska.
Svjedok je kazao da je vidio kada su žene na kamionu odvezene, a da je poslije čuo da su odvedene u razmjenu.
Na pitanja tužioca Predraga Tomića da li je čuo da su žene ubijene, kao i da je među njima bilo djece, Ninić je rekao da nije.
On je potvrdio da je u Klještane bilo dovedeno šest-sedam zarobljenika, koji su vođeni na kopanje rovova. Kazao je da su se prema njima korektno ponašali i da su u jednom trenutku pobjegli iz kuće u kojoj su spavali. Kako je naveo, to se desilo u njegovoj smjeni i zbog toga je bilo galame.
Upitan od branioca Petka Pavlovića zbog čega je u prvoj izjavi na konkretno pitanje o ženama odgovorio da mu ništa nije poznato, Ninić je rekao da su inspektori tada bili neprijatni, da se mnogo stvari “svaljivalo” na njegov vod i da je bilo “nekih pritisaka”, te da je “možda iz revolta” kazao da ništa ne zna. Dodao je da je u drugoj izjavi rekao šta mu je poznato.
Na ovom ročištu Odbrana je unakrsno ispitala svjedoka Tužilaštva GR-8, koji je na prošlom ročištu počeo sa svjedočenjem.
GR-8 je kazao da nije vidio da Garić ili neko iz njegove jedinice nekog zlostavlja. Svjedok je ispitivan o nekim razlikama u izjavama o dolasku Garića u logor “Sušica” i odvođenju grupe zarobljenika.
Na navode svjedoka da su tada došli optuženi, njegov brat Zoran i još jedno lice, branilac ga je pitao zbog čega je u ranijoj izjavi spomenuo Garića i drugo lice, a ne i Zorana. Svjedok je rekao da je možda tako izjavio, ali da je Zoran bio.
Suđenje se nastavlja 13. februara.
