godine.
Radoje Knežević izjavio je da je optuženog Novaka Polugu sreo u prodavnici u selu Prelovo (opština Višegrad). On je kazao kako mu je optuženi rekao da mu je bolesna majka i da joj kupuje namirnice.
Knežević je rekao da je majka Poluge živjela u selu Trševine, kao i njegovi roditelji, te da su zajedno otišli tamo.
Svjedok je kazao da je sutradan otišao na liniju u Ruište i da je čuo da je dan ranije zaustavljen voz u Štrpcima i da su odvedeni civili.
Za ubistvo 20 putnika otetih 27. februara 1993. godine iz voza u Štrpcima, uz Novaka Polugu, optuženi su Luka Dragičević, Boban Inđić, Obrad Poluga, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović, Petko Inđić, Radojica Ristić, Vuk Ratković i Miodrag Mitrašinović.
Prema optužnici, Dragičević je bio komandant Druge podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Inđić komandir Interventne čete ove brigade, a ostali optuženi pripadnici ove čete.
Svjedokinja Rada Knežević je takođe rekla da se sjeća kako je krajem februara 1993. godine njen suprug sreo Novaka Polugu u prodavnici u kojoj je radila u selu Prelovo i da su zajedno otišli u selo Trševine.
Ona je dodala da je sutradan čula za događaj u Štrpcima, o čemu se pričalo u Prelovu.
Na pitanja Tužilaštva, ona je odgovorila da je Poluga često dolazio u prodavnicu i da ne zna tačne datume.
I Rada i Radoje Knežević su kazali da nisu primijetili da su oteti civili dovođeni u školu u Prelovu.
Petko Poluga je rekao da je jedno vrijeme živio kod Novaka Poluge, kome je inače stric. On je kazao da je optuženi često dolazio u posjetu bolesnoj majci.
Svjedok se prisjetio da je Poluga bio kod kuće kada je on otišao na liniju u Ruište, gdje je iz medija i od drugih vojnika čuo da je dan ranije zaustavljen voz i da su oteti putnici.
On je dodao da je to bila “udarna vijest” i da se pričalo da su putnici bili dovedeni u školu u Prelovu.
Nastavak suđenja je 17. januara.
