Zoran Šafradin je kazao da je bio na liječenju nakon ranjavanja i da nije bio tu 22. decembra 1993. za vrijeme akcije.
On je čuo da su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) bili na liniji kod Šafradinovih kuća i da su se nakon napada predali. Saznao je da je Nikica Šantić pobjegao i da je jedini preživio.
Šafradin je rekao da je njegov brat Stipo kasnije razmijenjen i da je tijelo bilo masakrirano. On nije bio na identifikaciji, ali je informacije dobio od drugih.
Na pitanje da li je nešto čuo o počiniocima, svjedok je odgovorio da su se pominjala neka imena.
“Uvijek su prvo spominjali Muharika, Roki. (…) Prezime je Sarajlić”, kazao je Šafradin.
Svjedok se nije precizno izjasnio da li se sjeća od koga je čuo za Muhariku, odnosno Rokija.
Za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a, koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine, sudi se Ibrahimu Puriću, Ibrahimu Tarahiji, Nijazu Sivri, Rušitu Nurkoviću, Almiru Sarajliću zvanom Roki, Sadiku i Šaćiru Omanoviću te Kasimu Kavazoviću.
Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.
Na poziv Tužilaštva svjedočio je i Atif Mujanović, koji je bio angažovan pri informativnoj službi u Počulici kod Viteza. On je rekao da im je glavni zadatak bilo održavanje veze sa Starim Vitezom, kao i praćenje medija.
Mujanović je izjavio da su šefa Suada Salkića izvještavali o vijestima objavljenim u medijima. Svjedok je u istrazi naveo da su izvještaji prosljeđivani komandi 325. brigade, a na ovom ročištu je kazao da je tako trebalo, ali da ne zna da li je tako i bilo.
On je rekao da zbog zdravstvenih komplikacija nije bio na poslu u vrijeme akcije 22. decembra, ali da je poslije čuo na “Radiju Herceg-Bosne” iz Viteza da je izvršen napad na Križančevo Selo i da je pobijeno 76 ljudi. Kazao je da nije vjerovao da je to tačno.
Mujanović je u istrazi naveo da su neprerađene informacije preko Salkića prenosili komandi, ali je danas rekao: “Mi smo šefu, ne znam da li je on komandi.”
Predočeno mu je i da je u iskazu iz istrage naveo da su za Božić čitana imena poginulih i da su ih snimili, te obavijestili komandu. Mujanović je bio kategoričan da nisu ništa snimali, a da su imena čitana i da su šefa pitali da li mogu objaviti informaciju.
Suđenje bi se trebalo nastaviti 20. decembra.
