Ninković i ostali: “Vježba” na grupi zatočenika

Hasan Krdžalić je kazao da su iz zatvora “Spreča” jedne prilike izvedena 32 zatočenika, koje više nisu vidjeli.

On je naveo da im je, kada su odvedeni da sijeku drva na Ozren i pitali šta je s odvedenim muškarcima, major Milovan Stanković rekao da su tu dovedeni i da su “‘Crvene beretke’ imale vježbu na njima”.

Svjedok je kazao da je prije zatvaranja živio s porodicom u Grapskoj i da su putevi od kraja aprila 1992. bili blokirani.

Kako je rekao, postavljen im je ultimatum da predaju oružje. Naveo je da je legalno posjedovao lovačku pušku i pištolj, a da za druge ne zna, osim što je postojala jedinica rezervne policije.

Krdžalić je kazao da su, na zahtjev Mjesne zajednice Grapska, 9. maja 1992. namjeravali da evakuišu žene i djecu, ali da je konvoj zaustavljen. Nakon toga je nekoliko mještana Grapske zaustavilo tri vozila sa vojnim licima, koja su zatvorili. On je rekao da je konvoj sa ženama i djecom na kraju vraćen, dok su vojna lica puštena.

Prema njegovim riječima, 10. maja ujutro uslijedio je napad na Grapsku. Počelo je s granatiranjem, a predveče je ušla pješadija. On je ranjen nedaleko od kuće, dok je pokušavao da izvuče porodicu.

Krdžalić je kazao da su žene i djeca odvezeni autobusima, a da je 518 muškaraca sprovedeno do škole u Kostajnici. Rekao je da je vidio Stankovića, te ljude u maskirnim vojnim i plavim uniformama.

Kako je naveo, u školi su ih raspoređivali na osnovu spiska. On je ispričao da su odatle prebačeni u hangar na Barama, a nakon pet dana odveden je u zatvor iza SUP-a (Sekretarijat unutrašnjih poslova).

Svjedok je naveo da je u zatvoru udaran, a da je pretučen i u zgradi SUP-a. Prema njegovim riječima, i drugi su premlaćivani i bili su kao “bumbari”.

Kazao je da je dobio optužnicu iz Bijeljine u kojoj je njih 16 sumnjičeno za oružanu pobunu, a on i da je dovezao kamion oružja. Kako je izjavio, to nije bilo tačno.

Svjedok je ispričao da su prebačeni u Banjaluku, u odnosu na koju je Doboj bio “raj”, a nakon tri mjeseca su vraćeni i zatvoreni u kamp u Usori, gdje su “ljudi bili prva liga”. Razmijenjen je 1. oktobra 1993. godine, i taj datum, kako je rekao, slavi kao “drugi rođendan”.

Na pitanja tužioca Džermina Pašića, Krdžalić je kazao da je upravnik u “Usori” bio Nenad Nešo, u “Spreči” Mirko Slavuljica, a načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) u Doboju bio je Bjelošević.

Krdžalić je svjedočio na suđenju Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću, koji su optuženi da su u periodu od početka maja 1992. do kraja 1993. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu usmjerenom protiv civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva na području Doboja – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima.

Paravac je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba Srpske opštine Doboj, Bjelošević načelnik dobojskog CSB-a, a Savić njegov zamjenik.

Na pitanja Bjeloševićeve Odbrane, Krdžalić je odgovorio da prvi put čuje za spisak vojnih jedinica u Grapskoj i da se on nalazi na jednom od njih.

On se nije složio sa tvrdnjom branioca Miodraga Stojanovića da 10. maja 1992. nisu postojale plave maskirne uniforme. Na sugestiju da je tokom zatočenja bio u nadležnosti vojno-istražnih organa, rekao je da ne zna.

Nastavak suđenja zakazan je za 21. januar 2020. godine.