Hadžić Džemal i ostali: Napad na Čemerno
Mira Todorović i Stoja Damjanović sa članovima svoje porodice i rodbine krile su se u pećini nakon što je počeo napad u pola šest ujutru. Tu su, prema svjedočenju, ostale do četiri sata popodne, nakon čega su izašle i vidjele tijela pored puta.
“U noći s devetog na 10. juni ujak nam je rekao da se sprema neki napad i da trebamo biti budni. U jutarnjim satima ujak je utrčao u kuću i rekao bježite uz stijene. Kroz metke smo pobjegli. Ujak je davao otpor i zato smo se spasili”, kazala je Todorović.
Dodala je da su došli do pećine u kojoj su se krili do četiri sata popodne.
“Ujak je dežurao oko pećine”, kazala je svjedokinja, dodavši da je njen ujak Đorđe Trifković odbio napad, a uz sebe je imao lovačko oružje.
Rekla je da je njen ujak doveo vojnike iz Ilijaša po osobe koje su se krile u pećini, te da su onda krenuli putem Čemernog. Nakon toga je vidjela, kako kaže, užasan prizor.
“Svi ti ljudi, familija Bunjevci, koji su s nama došli u Čemerno bili su pobijeni. Vojska ih je iskupila tu pored puta i bili su pokriveni svojom odjećom. Pošto ih sve znam, prepoznala sam ih po odjeći”, kazala je svjedokinja.
Na pitanje Odbrane da li je vidjela osobe u vojničkim uniformama, ona je rekla da tu niko nije bio vojnik i da su svi bili civili.
Svjedokinja je kazala da je iz Vareša 2. juna 1992. došla kod ujaka Đorđa Trifkovića, te da je prilikom ulaska u selo primijetila četiri haubice, a tokom boravka u Čemernom čula je njihovo dejstvovanje.
Na pitanje Odbrane da li su civili pucali iz haubica, odgovorila je: “civili sigurno nisu”.
Sutkinja Minka Kreho je pitala svjedokinju da li su granate iz haubica padale po njenom selu, na što je negativno odgovorila, složivši se sa konstatacijom sutkinje da su negdje drugo dejstvovale.
U sudnici je prikazan snimak obilaska mjesta događaja u mjestu Čemerno, a svjedokinja je kazala da pećina koja je prikazana na snimku nije ona u kojoj se s ostalima krila.
Stoja Damjanović, druga svjedokinja, ispričala je da je u pećini čula svog strica kako govori: “Nemoj kume, zar i ti kume Nusrete”.
Odgovorajući na pitanje Odbrane navela je da Milanko Tripković nije njen rođeni stric, odnosno da nije brat njenog oca Đorđe Trifkovića, već rođak, ali da ga je ona zvala stricem.
U izjavi koju je dala 2007. navela je samo da je: “Čula nemoj kume”, u drugoj izjavi 2015.: “Nemoj kume, zar i ti kume”.
“Trebala sam da spomenem, ali sam zaboravila. Pretpostavila sam pošto je rekao ‘Nusrete’, a oni su kumovi”, kazala je svjedokinja.
Svjedokinja je ove razlike u iskazima objasnila rečenicom: “Kad su tonovi jaki može da se čuje”.
Ova svjedokinja je rekla da prije 10. juna u selu nije bilo haubica, objasnivši da je tako čula.
Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehura Ganića da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u Čemernom.
Optužnica ih tereti da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Nastavak suđenja zakazan je za 11. oktobar.
