godine i ubistvima svojih roditelja i tri sestre.
Huso Hamidović je ispričao da su u maju 1992., u dva navrata, pripadnici policije iz Milića dolazili u Zaklopaču i kupili oružje. Prema njegovim riječima, kasnije je saznao da su po oružje dolazili Radomir Pantić, kojeg nije poznavao i policajac Leković.
Prisjetio se 16. maja, kada je u poslijepodnevnim satima izašao u avliju i vidio dolazak vozila, opisavši da je u njima vidio Pantića koji je sjedio na suvozačevom mjestu, dok je Leković vozio. Kada su vozila prošla, svjedok je kazao da je čuo pucanj iz tog pravca. Potom su, prema njegovom sjećanju, počeli rafali.
Tada je pobjegao prema voćnjaku i vidio je vojnika koji je pucao u pravcu kuća Hodžića, a ubrzo nakon toga je vidio ubijenog amidžu Senahida Hamidovića.
“Čujem vrisak žena i djece, rafal udari i tajac. I tako nekoliko puta… Na putu prema Hadžićima vidim ljudi leže… Onda su sirene počele kroz selo, vozila su otišla i pucnjava je prestala”, posvjedočio je Hamidović.
Idući kroz selo, naveo je da je vidio mrtvog Ismeta Hodžića, a potom “kamaru” ubijenih žena i djece. Tu je, kako je kazao, vidio sestru Zadu Hamidović te ženu i djecu od Salke Salihovića. Putem dalje, posvjedočio je da je vidio sestre Fatimu Salihović i Enisu Hodžić koje su držale svoje djevojčice u krilu, a nakon toga kćerku od Rifeta Hodžića i Fatiminog sina Edina.
“Ugledao sam mog zeta Osmana Salihovića i Asima Hodžića, sina od Enise… Niko od njih nije davao znake života… Na putu vidim muškarce ubijene”, dodao je on.
Kada je stigao do džamije čuo je da su mu roditelji ranjeni. Prišao je majci, koja mu je kazala da je leđa bole i da je “Vukota” udarao kundakom, a potom je prišao ocu na kojem je primijetio da nema čela.
Svjedok je ispričao da je njegov brat Mehmed kamionom odvezao ranjenu majku i Mejru Hadžić, kao i ostale civile, dok je on pobjegao prema planini. Nakon nekog vremena, saznao je da su na punktu zaustavljeni, brat je odveden u zatvor dok su ranjene žene prebačene na Sokolac u bolnicu. Također je saznao da mu je majka umrla u bolnici i nikada je nije pronašao, kao ni brata.
“Brata Mehmeda nisam pronašao, sestru Zadu i oca nisam pronašao. Fatima, Enisa i Osman s djecom su pronađeni u masovnoj grobnici u Zaklopači”, dodao je on. Na upit zna li ko su izvršioci napada i ubistava, svjedok je odgovorio da ima saznanja da su to bili pripadnici rezervnog sastava i vojske.
Od komšije je saznao da je tog dana vidio Mirka i Nikolu Lošića i Marka Petrovića. Izjavio je da Nikolu Lošića poznaje i da su bili kućni prijatelji, dok je od drugih osoba saznao da su taj dan u selu bili Branko Jolović i Milomir Milošević, ali ih on nije vidio.
Svjedok je u sudnici prepoznao Pantića, Jolovića, Miloševića i Nenada Vukotića, dok optuženog Lošića nije prepoznao.
Za ubistva najmanje 57 bošnjačkih civila u selu Zaklopača, Tužilaštvo BiH je optužilo Pantića, Jolovića, Miloševića, Vukotića i Lošića. Pantić je optužen u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti (SJB) Milići, Milošević kao aktivni policajac, dok su drugi optuženi bili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).
Unakrsno ispitivanje svjedoka će se nastaviti na jednom od narednih suđenja.
