Članak

Matuzović: Rakijica udario u vrat

Svjedok Tužilaštva BiH izjavio je na suđenju za zločine počinjene u Orašju da ga je Mato Živković zvani “Rakijica” u Donjoj Mahali vojničkom čizmom udario u vrat.

Vladimir Maksimović se prisjetio početka maja 1992. godine kada je po njega došla Vojna policija i odvela ga u Osnovnu školu u Orašju gdje je proveo dva do tri mjeseca. Ispričao je da su zatvorenici neko vrijeme čupali travu u dvorištu, a onda ih je Vojna policija vodila na kopanje rovova. Za vrijeme radova se pucalo sa svih strana, uslijed čega su dvojica zatvorenika ranjena i zatvorenik poginuo, rekao je on.

Za vrijeme boravka u školi, kako je kazao, čuvali su ih rezervni policajci koji su im donosili hranu i nisu ih maltretirali. Od pripadnika Vojne policije, svjedok se sjetio Mate Živkovića zvanog “Rakijica”, njegovog brata Žike, Kemija, Jurka Jurića i Marka Benkovića.

“Vojna policija je dovodila, izvodila, odvodila. Jednog po jednog izvedu, koga god hoće. Dođu na vrata i ljude iz Bukove grede prozovu po imenu. Mene su prozivali i pretresali”, rekao je on, dodavši da su kasnije prebačeni u školu u Donju Mahalu.

Ispričao je da su njega i Žarka Ristanića vojni policajci Benković, Jurić i Kemi udarali i maltretirali. Skinuli su ih i natjerali na oralni seks, a potom, kako je naveo, u analni otvor su im stavljali palice i morali su lizati krv sa njih.

“Ne vidim ko je, gazili su nas nogama, vojničkim čizmama. Tada mi je sedam rebara na 14 mjesta polomljeno, nos slomljen”, pojasnio je svjedok.

Govoreći o “Rakijici”, svjedok je kazao da je stalno bio pijan i da je udarao koga je stigao. Ispričao je da su jedne prilike zatvorenike ispred škole u Donjoj Mahali šišali i tada se Rakijica zaletio i nogom ga udario u predjelu vrata. Također je izjavio da je među zatvorenima bilo i žena koje su pričale da su ih Vojni policajci silovali.

Za zločine počinjene u Orašju, pored Đure Matuzovića, Marka Dominkovića i Tade Oršolića, optuženi su još Ivo Oršolić, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju. Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim radnjama.

Nekadašnji komandant rezervne policije u Orašju Mato Viljušić kazao je da je Tado Oršolić bio načelnik Policijske stanice (PS), a Marko Dominković komandir.

Viljušić se prisjetio maja 1992. kada mu je neko od nadređenih rekao da treba da izdvoji grupu rezervnih policajaca i da trebaju ići u Bukovu gredu kako bi asistirali Vojnoj policiji.

“Rečeno je da isključivo imamo zadaću osigurati izlaz i ulaz u selo i da ne dozvolimo da neko izađe bez kontrole. Od Vojne policije sjećam se da je bio zapovjednik Pero Vincetić i Rakijica. Bili su i meni nepoznata uniformisana lica”, izjavio je on.

Kazao je da bi mještani srpske nacionalnosti kod kombija donosili oružje i vidio je Miću Gavrića koji je na ramenu nosio sanduk. Objasnio je da su vojnici Gavrića i još dva čovjeka odveli u dubinu sela i poslije toga je čuo detonaciju i rafal. Kasnije je saznao da su ti ljudi stradali. Kako je rekao, rezervni policajci su obezbjeđivali civile iz Bukove grede u školi u Orašju, a koji su tu smješteni zbog zaštite. Dodao je da su zatvorenici bili u nadležnosti Vojne policije.

Unakrsno ispitivanje ovog svjedoka nastavit će se 11. jula.

 

Emina Dizdarević Tahmiščija