Sadik Karasuljić je ispričao da su 5. maja 1992. došli naoružani vojnici i odveli ga u garnizon, gdje su muškarci odvojeni od žena i djece.
“Žene i djeca su otišli autobusima, a muškarcima nisu dali”, izjavio je Karasuljić.
Kazao je da ne poznaje Ristanića, a nakon što mu je tužilac Seid Marušić prezentovao da je u istrazi 2007. spominjao i Ristanića i da mu je otac ubijen, svjedok je rekao da to nije tačno.
“Za Ristanića nije tačno, ni danas ga ne znam”, kazao je svjedok.
Ristanićeva advokatica Senka Nožica rekla je da se u zapisniku navodi da “svjedok nije pouzdan” i da “ima teškoće u prisjećanju”.
Đorđe Ristanić, bivši predsjednik Kriznog predsjedništva u Brčkom, optužen je da je od aprila do decembra 1992. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata, ubistvima, zatvaranjem, mučenjima i drugim nedjelima.
Drugi svjedok Ernest Maćiš kazao je da je 1. maja s grupom ljudi odveden pred Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP), a potom u hotel “Posavina”. Napomenuo je da su u hotel došli izvjesni Jelisić i Monika, te da je Jelisić rekao: “Ja sam srpski Adolf”, i potom jednog čovjeka udario flašom.
“Jelisić priđe meni i kaže: ‘Neće ti biti ništa’… Doveo me do SUP-a i ostavio”, rekao je Maćiš, dodavši da je nakon dva dana pobjegao u Srbiju.
Fuad Karić, treći svjedok Tužilaštva, ispričao je da je 2. maja 1992. pritvoren u kasarni, a nakon dva ili tri sata odvezen u Brezovo Polje, gdje ostaje do 30. maja iste godine. Svjedok je napomenuo da ga je 30. maja policija odvela na ispitivanje, koje je bilo korektno, ali da je dvije sedmice kasnije pretučen.
Dodao je da je zatekao deset ili 11 ljudi u sobi 13, gdje potom dovode Galiba Morakovića, koji je bio pretučen.
“Povratio je litru i po krvi, skinuo naočale, hoće da siječe vene… Poslije sat i po vremena dolaze i iznose ga vani, nakon dva minuta čuju se dva pucnja. Više nisam čuo ni vidio tog čovjeka”, izjavio je Karić.
Nastavak suđenja zakazan je za 3. juli.
