Matuzović i ostali: U razmjeni dobio obezglavljeno tijelo brata

godine, a da je njegovo tijelo dobila u razmjeni dvije godine kasnije.

Đuka Gavrić je rekla da je suprug prethodno s još nekoliko Srba odveden u njivu gdje su ubijeni, a zatim zakopani u jednu jamu.

“Razmijenjeni su nakon dvije godine. U vreći sa posmrtnim ostacima mog muža dobila sam nekoliko kostiju i dio pantalona u kojima je odveden, a što sam prepoznala. Kasnije mi je jedna žena koja je umrla govorila da je gledala kad su ih odveli, zaustavili ispod jednog hrasta i tukli do iznemoglosti”, kazala je Gavrić.

U logor je, kako je posvjedočio, 9. maja 1992. odveden i Ilija Maksimović. Taj dan su, kako je rekao svjedok, Srbi dovedeni pred prodavnicu u Bukovoj Gredi, odakle su prebačeni u šupu pored kuće Mirze Deljkovića, a zatim u logor Donja Mahala, pa logor srednjoškolskog centra u Orašju.

“Marko Maksimović, Mićo Gavrić, Zoran Maksimović i moj brat Žarko s još nekim Srbima odvedeni su ispred prodavnice prema njivama. Čuli smo nakon toga pucnje, a kasnije smo saznali da su ubijeni. Tijelo brata Žarka dobio sam u razmjeni nakon dvije godine. Bilo je obezglavljeno”, kazao je Maksimović.

Po dolasku u šupu pored kuće Mirze Deljkovića nastavljena su maltretiranja i ubistva, rekao je svjedok.

“Vidio sam iz šupe kako jedan vojnik Maksu Gavrića probada nožem kroz vrat. Nakon ubistva ga je ubacio u gepek automobila i odvezao negdje. Čedi Cvijanoviću su odsjekli prste sa ruke. Krvario je, a vodali su ga kao psa, kaišem vezanog za vrat. Kasnije je ubijen na njivi u Bukovoj Gredi”, kazao je Maksimović.

Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju.

Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.

Na upit tužitelja Milanka Kajganića, da li poznaje Branu i Peru Cvijanovića, Ranka Stojnića, Savu Sarića, Jaćima Cvijanovića, Acu Petrovića i Peru Gavrića, svjedok Maksimović odgovorio je potvrdno.

“Svi su oni podlegli povredama od silnih batina u zatvoru, a neki su i ubijeni. Čuo sam da je Ranka Stojnića pištoljem ubio Mate Živković zvani Rakijica, dok se Pero Gavrić objesio u kupatilu logora”, naveo je svjedok.

On je kazao da je i sam često maltretiran u logoru, a da je u tome najčešće učestvovao Pera Vincetić.

“Jednom me je ispod vrata zarezao nožem. Kap po kap krv je kapala na pod. Onda me je tjerao da ližem krv s poda”, dodao je Maksimović.

Svjedokinja Snježana Simić kazala je da su njen otac Risto Maksimović, kao i brat Jovica, bili odvedeni u logore. Njen otac je, kako je navela, bio i ranjen.

“Ranjen je kada su ga izveli da kopa rovove. Jedne prilike, dok je odvođen u Hrvatsku na previjanje rane, pretučen je. To mi je pričao nakon razmjene”, kazala je Simić.

Nastavak suđenja zakazan je za 14. mart.