Republika Srpska razmatra zakon o zaštiti “zviždača”

Na sjednici zakazanoj za utorak, 7. februar, biće razmatran nacrt zakona koji je pripremilo Ministarstvo pravde Republike Srpske a kojim se osigurava da prijavioci korupcije ne mogu trpjeti štetne posljedice.

U Ministarstvu pravde su Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) rekli da se radi o nacrtu zakona koji prijaviocima korupcije osigurava ravnopravnu zaštitu, na efiksan i ekonomičan način.

Portparolka ovog ministarstva Sanja Džombić kazala je da je ovo prvi zakon u BiH koji obezbjeđuje zaštitu svih lica koja prijave korupciju – bilo da su iz javnog ili privatnog sektora.

“Pored zaštite prijavljivača korupcije, cilj zakona jeste i suzbijanje korupcije u javnom i privatnom sektoru, te razvijanje i učvršćivanje osjećaja društvene odgovornosti svakog lica da prijavi bilo koji oblik korupcije”, rekla je Džombićeva.

Prema prijedlogu zakona, prijavljivači ne mogu imati štetne posljedice zbog prijave korupcije, niti ukoliko se utvrdi da su navodi prijave učinjeni u dobroj namjeri ali da nisu tačni. Međutim, ako je prijava bila s lošom namjerom, odnosno ako je prijavilac korupcije znao da informacije nisu tačne, može da bude kažnjen novčano do 5.000 konvertibilnih maraka (KM).

Oni koji odluče prijaviti korupciju, kako se navodi u nacrtu zakona, mogu to uraditi na tri načina.

Prvi način je interna prijava, odnosno kada zaposleni obavještava nadređenog u instituciji ili preduzeću o činjenicama na osnovu kojih sumnja da je počinjena ili planirana korupcija. Njegov šef obavezan je tada da preduzme mjere za otkrivanje i kažnjavanje korupcije, te da uvede mjere za zaštitu lica koje je prijavilo korupciju.

Zaštita može da se odnosi i na osobe koje su povezane s prijavljivačem, ako postoji mogućnost odmazde i nad njima. U slučaju da rukovodilac na osnovu prijave posumnja da je u kolektivu počinjeno krivično djelo, i u ovom slučaju je obavezan da obavijesti istražne organe. Ako sve ovo ne učini, prijeti mu kazna od 500 do 5.000 KM.

Drugi način prijave korupcije je policiji i tužilaštvu, dok je treći vid da “uzbunjivač” o svojim saznanjima javnost upozna posredstvom medija, društvenih mreža ili na neki treći način.

Rješavanje slučajeva korupcije po nacrtu zakona se smatra hitnim, što znači da šefovi institucija ili preduzeća imaju rok od 15 dana da obavijeste zaposlenog o tome šta je preduzeto po njegovoj prijavi, dok prvostepeni sud mora za 90 dana da donese odluku.

Ukoliko rukovodilac odbije da postupi po nalogu suda, biće kažnjen novčano od 2.000 do 10.000 maraka, predviđa nacrt zakona.

Predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske (SSRS) Ranka Mišić kazala je za BIRN BiH da zakon treba da prođe javnu raspravu i da u konačnom obliku obuhvati sve kategorije stanovništva, a ne samo one koji su zaposleni.

“Zašto ne zaštititi studente koji prijavljuju korupciju na univerzitetu? Zašto ne stati iza nezaposlenih koji dođu do informacija o korupciji pri zapošljavanju?”, rekla je Mišićeva.

Iz “Transparency Internationala” BiH su istakli da podržavaju zakon, s obzirom da su prihvaćene određene primjedbe koje su oni ranije uputili na ovaj zakon.

“Najveće promjene i novi kvalitet su u mogućnosti da se prijava anonimno podnese, zatim su i bolje terminološke definicije. Najveći pomak je u jasnoj definiciji dobre vjere i sniženja praga vjerovatnoće koji se vezuju uz dobru vjeru i prijavu prijavioca. Pored toga, pomak imamo i u mogućnosti da se eksterna zaštita koristi nezavisno od interne i kvalitet sudske zaštite je jasnije definisan, jer su otklonjene protivrječnosti i nejasnoće iz prve verzije”, naveli su iz “Transparency Internationala”.

Zakon o zaštiti prijavilaca korupcije postoji u zemljama regiona i na nivou BiH, kojim su zaštićeni zaposleni u institucijama budući da državni nivo nema privatnog sektora.

Status zaštićenog “uzbunjivača” dodjeljuje Agencija za prevenciju korupcije BiH i takvih pojedinaca je do sada bilo veoma malo. U Federaciji BiH još uvijek nema ovakvog zakona.