Završne riječi na suđenju Mladiću: Ponosan na blokadu Sarajeva

Tužilac Adam Weber rekao je da je, tokom tri i po ratne godine, Vojska Republike Srpske (VRS) otvarala na Sarajevo neselektivnu artiljerijsku vatru i civile gađala iz snajpera.

Kao dokaz da je Mladić naređivao i odobravao te napade, tužilac je u sudnici pustio snimak presretnutog razgovora iz maja 1992., u kojem Mladić naređuje artiljerijsku vatru na naselja Velešići i Pofalići “jer tamo nema mnogo Srba”.

“Da im pamet razvučemo njihovu, da ne mogu da spavaju”, čuje se na snimku Mladić, što je, po zastupniku Optužbe, dokaz da je cilj granatiranja bilo “širenje terora” među stanovništvom.

Civile u Sarajevu, VRS je, kako je kazao Weber, tokom cijelog rata podvrgavala “masivnom bombardovanju koje je prekrivalo cijeli grad” ili sporadičnom granatiranju, u zavisnosti od Mladićeve odluke.

Tužilac se pozvao na svjedočenja zvaničnika UN, poput Davida Harlanda, prema kojima je Mladić, zajedno sa Radovanom Karadžićem, napade na grad koristio kao sredstvo pritiska na vlasti u Sarajevu i međunarodnu zajednicu.

“Nijedan dio grada nije bio pošteđen…Gađane su bolnice, ljudi na pogrebima, u redovima za vodu i hranu…Nisu pošteđene bile ni džamije”, rekao je Weber.

Dokazujući da su snajperi VRS, u isto vrijeme, ciljali civile u Sarajevu, zastupnik Optužbe se pozvao na podatak UNICEF-a iz 1994. da je “na 40 odsto djece u Sarajevu bila otvorena direktna snajperska vatra”.

Na tvrdnju Odbrane da je Mladić zabranio “ofanzivnu vatru” i “napade na civile”, tužilac je, prikazujući naređenja, ukazao da je general naznačio “bez mog odobrenja”. “To nije isto što i zabrana”, ocjenio je Weber.

Kao dokaz za Mladićev odnos prema civilima, Weber je citirao njegove riječi sa snimka prikazanog u sudnici: “Uvijek kad dođem do Sarajeva, ja ubijem nekog u prolazu”.

Odbacujući tvrdnju Odbrane da Mladić “nije dao naređenja da civili budu snajperisani”, zastupnik Optužbe je podsjetio da je sam Mladić 1995. priznao komandantu UNPROFOR-a Rupertu Smithu da su snajperski napadi pojačani.

Tvrdnju Odbrane da je VRS “samo reagovala” na napade Armije BiH (ABiH) iz Sarajeva, tužilac je nazvao “lažnom”.

Weber je rekao i da je tvrdnja Odbrane da je ABiH počinila većinu napada na civile u Sarajevu “bez osnova, odnosno zasnovana na nepostojećim dokazima”.

Nalaz balističkog vještaka Odbrane Zorice Subotić da su dvije eksplozije na pijaci Markale izazvale podmetnute mine, tužilac je odbacio kao “teoriju zavjere”.

“Ona je sve to izmislila”, naglasio je tužilac.

Weber je rekao da Odbrana nastoji Mladića prikazati kao “herojskog spasioca” civila, tvrdnjom da je obezbijedio “dobrobit” stanovništva. “Ništa ne može biti dalje od istine”, ocijenio je Weber.

Po tužiocu, Mladić je, naprotiv, iscrpljenim civilima u Sarajevu uskraćivao humanitarnu pomoć, struju, vodu i gas, koje je “koristio kao sredstvo” za ostvarenje svojih ciljeva.

“Tvrdnja Odbrane da Mladić nije dao naređenje za uskraćivanje pomoći je bizarna. Mladić je kontrolisao i ograničavao pomoć i osnovne potrepštine”, kazao je Weber.

Tužilac je to dokazivao citatom iz Mladićevog naređenja: “Odmah prekinite dovod vode, struje i gasa za muslimanski dio Sarajeva”.

Nasuprot tvrdnji Odbrane da je civilima u Sarajevu “uvijek bila dozvoljena sloboda kretanja” i da nisu bili “nikada blokirani”, Weber je naglasio da se Mladić “ponosio blokadom Sarajeva”.

“VRS je blokirala sve puteve iz grada i pucala na civile koji su pokušavali da ga napuste”, rekao je tužilac.

Kao dokaz, on je citirao Mladićeve riječi da “samo ptice mogu da lete”, kao i generalove direktive da se “spriječi deblokada grada” i “stegne obruč”.

Odbacujući tvrdnju Odbrane da je Mladić više puta nudio “demilitarizaciju Sarajeva” i da ukloni tešku artiljeriju oko grada, Weber je kazao da je to ponudio tek pod prijetnjom NATO bombardovanja, poslije prve eksplozije na pijaci Markale, u februaru 1994.

Tužilaštvo nastavlja iznošenje završne riječi.

Mladić je optužen za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.