Nedjelja, 23 augusta 2026.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Svjedok Ivan Stevanović je kazao da je s drugim pripadnicima Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku dobio naređenje od komandira stanice Gorana Maksimovića da idu u akciju u selo Krčina “zbog sprečavanja krađe stoke”.

Niko od mještana nije htio reći ko krade stoku te se Stevanović, kako je naveo, s ostalim kolegama uputio u selo Lokanj kako bi pronašli počinioce. Smjestili su se u kuću izvjesnog Radivoja, gdje su prenoćili.

“Odmah nas je to jutro Radivoje probudio, rekavši nam da je selo napadnuto”, prisjetio se svjedok i dodao da su se mještani počeli okupljati radi odbrane.

Prema Stevanoviću, Goran Maksimović je njega i kolege rasporedio u grupe, koje su trebale “ojačati okolne rovove”.

Na putu ka rovu, napomenuo je Stevanović, na čistini u obližnjoj šumi sreli su “grupu uniformisanih srpskih vojnika”, koji su u skupinu okupili bošnjačke civile.

“Tih nekoliko vojnika je udaralo te ljude, prijetili su im noževima”, izjavio je svjedok.

Kako je ispričao, pitao je Radivoja šta će biti s tim ljudima, a on mu je odgovorio: “Pobit će ih.”

Stevanović je kazao da je, u želji da ih spasi, prišao vojnicima i rekao da mora izdvojiti neke od civila i odvesti ih na ispitivanje. Odabrao je tri ili četiri muškarca, te žene i djecu.

Kako je dodao, sa izdvojenim civilima i kolegama vratio se u Lokanj, gdje je za nekih 15-20 minuta stigao i optuženi Maksimović.

“Pitao me je šta je bilo, a ja sam mu rekao da su ovi ljudi jedini koje sam mogao spasiti. On mi je rekao da sam dobro postupio i da će te ljude iskoristiti za razmjenu”, prisjetio se Stevanović.

On je naglasio da su za vrijeme njegovog boravka u selu svi ljudi bili “živi i zdravi”, kao i da ne zna šta se desilo s grupom civila koja je ostala u šumi.

Na pitanje Odbrane svjedok je odgovorio da nikada od optuženog Maksimovića nije dobio nikakvu naredbu za hapšenje civila bošnjačke nacionalnosti.

Za smrt stanovnika Lokanja svjedok je, kako je izjavio, čuo tek za dva ili tri mjeseca.

Maksimović je, s Ljiljanom Mitrovićem, Slavkom Perićem, Miletom Vujevićem, Vukašinom Draškovićem, Gojkom Stevanovićem, Rajom Lazarevićem i Mićom Manojlovićem, optužen za učešće u napadu u kojem je sredinom jula 1992. na području Lokanja ubijeno 67 civila bošnjačke nacionalnosti.

Maksimović je, prema optužnici, bio komandir interventne jedinice SJB-a u Ugljeviku, a Mitrović njegov zamjenik. Perić je optužen kao tadašnji komandir čete, a ostali optuženi kao pripadnici Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).

Suđenje se nastavlja 3. oktobra.

Najčitanije
Saznajte više
Petar Đurić (lijevo) i Davor Peulić (desno) ispred zgrade Suda BiH. Foto: Detektor
Peulići i Đurić: Vještak pojasnio zdravstveno stanje svjedoka
U nastavku suđenja za zločine u Skender-Vakufu i Travniku, vještak je iznio dodatna pojašnjenja u vezi s dva svjedoka za koje je ranije ocijenio da nisu sposobni da svjedoče.
Spasojević i ostali: Molila Panića u Bijelom Potoku da joj spasi sinove
Na suđenju za zločine na području Zvornika, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pročitalo je iskaz preminule svjedokinje koja je izjavila da je 1992. u Bijelom Potoku molila Petka Panića da spasi njene sinove, koji su bili odvojeni na kamione.
Danko Kajkut: Aktivnosti specijalaca u Kotor-Varoši