Optuženi Marijan Brnjić je ispričao da je živio sa ženom i djecom u Posavskoj Mahali (Odžak), te da je zbog straha od širenja rata, koji je 1991. već trajao u Hrvatskoj, zatražio od oca da ga sa porodicom premjesti u Njemačku.
Brnjić je rekao da je 13. oktobra 1991. odveo ženu i djecu u Njemačku i smjestio ih u kuću koju im je obezbijedio njegov otac. On se vratio u Odžak zbog usjeva koje je trebalo pokupiti.
U BiH je, kako je rekao, ostao do kraja novembra te godine, te se vratio u Njemačku. On je naveo da se 26. novembra prijavio vlastima kao izbjeglica i ubrzo dobio pasoš i vizu koja mu je omogućavala da radi u Njemačkoj.
Prema njegovim riječima, radio je do marta 1992. godine kada se vratio u BiH zbog proljetnih usjeva. Početak sukoba u BiH, kako je rekao, spriječio ga je da se vrati ženi i djeci u Njemačku.
Optuženi je kazao da je mobiliziran u Teritorijalnu odbranu (TO) Odžak, a da su 17. aprila počeli sukobi u tom mjestu. Prema njegovim riječima, sukobi u Odžaku su završeni 8. maja 1992. godine, nakon čega se uspio vratiti obitelji u Njemačku.
Za vrijeme boravka u Njemačkoj, kako je ispričao, viđao se sa mnogim prijateljima i obitelji. Nedjeljom su posjećivali mise na hrvatskom jeziku, gdje su saznali za hrvatsko hodočašće koje se trebalo održati u tom periodu. Tamo se susreo sa prijateljima, komšijama iz BiH, kao i sa obitelji svoje supruge.
Brnjiću je na teret stavljeno da je između 4. i 5. juna 1992. godine, u kuću u neposrednoj blizini autobuske stanice u Posavskoj Mahali, prisilno doveo ženu srpske nacionalnosti i silovao je. Prema optužnici, on je u to vrijeme bio pripadnik 102. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Optuženi Brnjić je rekao da se u BiH vratio sa porodicom u avgustu 1998. godine.
U unakrsnom ispitivanju, optuženi je rekao da je siguran u ispravnost svih datuma koje je spominjao prilikom današnjeg svjedočenja.
Na pitanje tužitelja Mirsolava Janjića, Brnjić je rekao da poznaje i druge Hrvate koji su bili pripadnici TO Odžak, ali da ne zna ko je upisan a ko nije.
