Šaran i drugi: Odveden iz kuće u zatočeništvo
Svjedok Žarko Majkić, koji je u međuvremenu preminuo, u iskazu je naveo da je 1995. uhapšen u svom selu Majkići te odveden u Jesenicu.
“Tu nas je bilo 30 zarobljenih civila. Spavali smo na njivi. Muslimanski vojnici su nas vodili na radove”, rekao je Majkić.
On je napomenuo da su ga vojnici verbalno vrijeđali i zastrašivali.
Za 34 dana je, kako se navodi u iskazu, prebačen s još 20 civila u Podvran. Zarobljenici su se, prema njegovim riječima, sami snalazili za hranu u napuštenim kućama, a povremeno su namirnice dobivali iz “Merhameta”.
Majkić je izjavio da je pobjegao u martu 1997. uskočivši u voz.
Odbrane su se usprotivile čitanju iskaza jer ga svjedok nije potpisao. Advokati su, nakon što je pročitan iskaz, konstatovali da je željeznički saobraćaj na tom dijelu proradio tek 1999. godine.
Iskaz je pročitan na suđenju Jadranku Šaranu, Samiru Šabiću i Zijadu Kadiću, optuženim za zatvaranje civilnog stanovništva srpske i hrvatske nacionalnosti te jednog ratnog zarobljenika, ubistvo i nečovječno postupanje na području Bosanske Krupe.
Prema optužnici, Šaran je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Bosanskoj Krupi, Šabić komandir policijskog odjeljenja u Jasenici, a Kadić policajac. U optužnici stoji da su ove radnje vršene od septembra 1995. do sredine jula 1996. godine.
Tužilaštvo je kao svjedokinju saslušalo i Slađanu Joškić, koja je kazala da je bila prisutna kao zapisničar tokom uzimanja izjave od svjedoka Majkića. Ona je rekla da se ne sjeća stranke, ali da potvrđuje svoj potpis na iskazu.
“Ovaj deda je odbio da potpiše iskaz. Toga se sjećam jer su to rijetki slučajevi”, izjavila je ona.
U iskazu je dodana napomena da svjedok nije htio potpisati iskaz iz bezbjednosnih razloga. Majkić je preminuo 2010. godine.
Suđenje se nastavlja 17. augusta.