Ruski pukovnik Demurenko bio je u to vrijeme načelnik štaba UNPROFOR-a u sektoru Sarajevo i učestvovao je u istrazi o eksploziji.
“Markale nisu bile pogođene minobacačkom granatom“, rekao je Demurenko, sugerišući da je ispred pijace mogla biti postavljena i daljinski aktivirana mina ili granata, koja bi imala isti učinak i ostavila isti krater na tlu kao projektil ispaljen iz minobacača.
General Mladić, tadašnji komandant VRS-a, optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima.
Prema optužnici, granatu koja je 28. avgusta 1995. na ulici ispred Markala ubila je 43, a ranila 75 osoba, ispalila je VRS sa položaja oko grada.
Demurenko je posvjedočio da je na Markalama bio dva sata poslije eksplozije. Kada se vratio u štab UNPROFOR-a, kako je naglasio, bio je iznenađen izjavom predstavnika međunarodnih snaga koji je okrivio srpsku stranu, iako je istraga bila u toku.
Demurenko je tvrdio da je UNPROFOR potom iz balističkih rezultata istrage o eksploziji na Markalama, za koje je sugerisao da su bili ispravni, hotimično izveo pogrešan zaključak da je vatra otvorena sa položaja VRS-a.
“Oni su istragom utvrdili samo ugao pada granate i pravac iz kojeg je doletjela i smjesta su uprli prstom na takozvane agresore“, kazao je Demurenko.
Na osnovu pravca iz kojeg je granata, po istrazi UNPROFOR-a, doletjela, ruski pukovnik je proračunao da je projektil mogao biti ispaljen sa tri položaja VRS oko grada, ali i sa isto toliko položaja Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), bližih gradu.
Kako je rekao, on je, uz dozvolu komandanta UNPROFOR-a, obišao sva tri položaja VRS-a i utvrdio je da je sa njih bilo nemoguće ispaliti minobacačku granatu na područje Markala ili uopšte upotrijebiti minobacač.
“Ti položaji bili su na stijenama, na obroncima ili u šumi“, rekao je svjedok, napominjući da ni na jednoj lokaciji nije pronašao nikakve tragove ispaljenja.
Svoju tvrdnju, Demurenko je potkrijepio riječima da bi granatu, da je bila ispaljena sa srpskih položaja, morali registrovati specijalni radari UNPROFOR-a.
Pukovnik Demurenko optužio je komandu i većinu pripadnika UNPROFOR-a u Sarajevu za pristrasnost u korist Bošnjaka. Kako je kazao, oni su vjerovali da su Srbi “agresori“ i da “žele da unište BiH“.
Demurenko je izjavio i da je UNPROFOR “sumnjao“ da Armija BiH “puca iz snajpera na sopstveni narod“, ali da je to “bilo teško dokazati“, tim prije što je iz komandi naređivano da se “istrage obustave“.
NATO bombardovanje položaja VRS, u maju 1995, bilo je, po svjedoku, “nepravično“, zato što je uslijedilo nakon što je ABiH započela ofanzivu iz Sarajeva.
Reakciju VRS-a, Demurenko je nazvao “primjerenom“, tvrdeći da ona pripadnike UNPROFOR-a nije uzela kao taoce, kako Mladića tereti optužnica, već kao “ratne zarobljenike“.
Demurenko će sutra, 15. juna, odgovarati na pitanja tužilaca.
Mladić je optužen i za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, koji je u šest opština imao razmjere genocida.
