Glave u kartonskoj kutiji
Na suđenju Sakibu Mahmuljinu za zločine počinjene na području Vozuće (općina Zavidovići), svjedok Optužbe je ispričao da je nakon zarobljavanja u julu 1995. godine udaran i mučen, te da je vidio odsječene glave saboraca.
Igor Guljevatej, nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), izjavio je da je zarobljen na Ozrenu 21. jula 1995. godine na prvoj borbenoj liniji, te da su u njega uperili puške ljudi koji su govorili njemu nepoznatim jezikom. Samo je jedan govorio jezikom koji je razumio.
“Momenat zarobljavanja bio je jako težak. (…) Oborili su me kundakom na koljena. Prijete da će mi sjeći glavu. Onda su mi privezali ruke crvenom trakom. Bili su u uniformi s trofrtaljnim hlačama, žućkaste boje, sa prslucima”, kazao je svjedok, istaknuvši da su imali velike brade.
Tvrdi da su ga tukli i zastrašivali i onda je, zajedno sa još dva zarobljenika, odveden u mjesto Livade (općina Zavidovići). Tu je, kako je rekao, vezan za kolac, a ispitivale su ga dvije osobe koje tečno govore naš jezik.
“Došla su dva čovjeka u uniformama, ja ne znam da li su imali obilježja Armije”, kazao je svjedok, pojasnivši da je jedan zarobljenik iskočio kroz prozor iz kuće u kojoj su bili zatvoreni.
Oni su ga, kako je dodao svjedok, donijeli i počela je tortura. “Tukli su, krv je prskala po nama”, rekao je svjedok.
Svjedok tvrdi da su ga tukli drvenom palicom i šakama. Zarobljenika koji je iskočio kroz prozor, prema svjedoku, tukli su dok nije dobio potres mozga.“Udaraju po koljenima dok držalica od lopate ne pukne”, kazao je svjedok, tvrdeći da je vidio dvije odsječene glave saboraca u kartonskoj kutiji.
Guljevatej je svjedočio na suđenju Sakibu Mahmuljinu, bivšem komandantu Trećeg korpusa Armije BiH (ABiH) koji je optužen jer nije spriječio ubistva i nečovječna postupanja pripadnika odreda “El-Mudžahidin” na području Vozuće i Zavidovića.Prema optužnici, pripadnici ovog odreda su u mjestu Livade ubili Momira Mitrovića i Predraga Kneževića odsjekavši im glave, koje su pokazivali drugim zarobljenicima, a u Kamenici (općina Zavidovići) ubili su Gojka Vujičića, kojem je također odsječena glava.
Svjedok je rekao da je iz Livada prebačen u Gostoviće kod Zavidovića, gdje je bio kamp. Tvrdi da je vidio crne zastave, od kojih je na jednoj bio natpis na arapskim jeziku, a na drugoj je pisalo “El-Mudžahidin”.
“Vukli nas po tom krupnom pijesku do jednog šatora. U taj šator su nas doveli, nisu nam dali vode, već su nas polijevali po licu, pa koliko možeš da uhvatiš vode koja se cijedi”, kazao je svjedok, dodavši da je od jednog zarobljenika traženo da zakolje druge, ali je on to odbio.
Prema svjedoku, iz šatora su prebačeni u kuću, gdje su bili vezani velikim lancem – halkom privezanom za skočni zglob i zaključanom katancem.
On tvrdi da nisu birali mjesto gdje će ih udarati – od glave do malog prsta na nozi.
Svjedok je istaknuo da je izgubio 11 zuba, te da je imao povrede glave i ruku.
“Skidali su drvene palice sa lopate pa su nas tukli. Prijetili da će nam odsjeći glavu motornom pilom i testerom za drva”, rekao je svjedok, dodavši da je ubijen ranjeni Gojko Vujičić, kojem se rana inficirala.
Istaknuo je da je, kad je odvezan, vidio da je Gojku odsječena glava i da je stajala pored trupa.
“Jedan od vojnika je nosio glavu i govorio: ‘Ljubi brata…’ Tako da je svako morao da poljubi glavu Gojka”, izjavio je svjedok.
Iz kampa u Gostovićima svjedok je izašao 23. augusta 1995. godine. Prije izlaska, pojasnio je, povezani su na igralištu i morali su da gledaju u sunce. Nekim zarobljenicima, kako je kazao, bila je flaša u ustima, a nekima drvo.
“Trčali su preko nas, skakali po prsima…”, rekao je svjedok, dodavši da je iz Gostovića prebačen u Kazneno-popravni dom Zenica, gdje je bio do 7. januara 1996. godine.
Nastavak suđenja zakazan je za 8. juni.
