Sakrivanje pritvorenih od Crvenog krsta
Marko Janković je rekao da je kao vojni policajac u Livnu učestvovao u privođenju ljudi, pretežno Srba, na saslušanje. Zapovjednik Vojne policije, kako je naveo, bio je Zdenko Andabak.
Janković je kazao da su “Ibrahimović i saradnici u operativi” u učionici ispitivali privedene. Tužilaštvo BiH je svjedoku prezentovalo iskaz u kome je naveo da je u saslušanjima “učestvovao i Babo”, na što je svjedok rekao da je moguće da je tako kazao jer ga je viđao kako ulazi u prostorije “operative”. Svjedok je, prema ovom zapisniku, naveo da misli da je u “operativi” bio i stariji Velagić.
Za zatvaranje, mučenje i ubistva srpskih civila 1992. godine u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” sudi se Zdenku Andabaku, Muamiru Jašareviću zvanom Babo i Seadu Velagiću. Optužnica ih tereti u 29 tačaka.
Prema optužnici, Andabak je bio zapovjednik Vojne policije HVO-a za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, Jašarević njegov zamjenik, a Velagić pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a.
Svjedok Janković je, odgovarajući na pitanja Odbrana, rekao da nikada nikoga nije priveo Andabaku i da nije dobivao naređenja od Jašarevića.
Janković je kazao da je u školi bila pritvorena grupa koju su zvali “ćelavci”, za koje je čuo da su dovedeni iz “Lore” u Splitu.
“Ja sam dobio naredbu da njih i još dvojicu livanjskih Srba sklonim u Dom kulture kada je Crveni krst dolazio u školu”, izjavio je svjedok, dodavši da ne zna šta se s njima desilo nakon što ih je vratio u školu, ali da zna da su “nađeni” nakon rata.
Janković je rekao da je od drugih policajaca čuo da je bilo nasilja u školi, ali da nije to vidio, niti čuo ikakve jauke.
Svjedok Miro Dolić je kazao da je bio vozač Vojne policije pod zapovjedništvom Zdenka Andabaka. On je rekao da je čuo da su osobe srpske nacionalnosti privođene u školu, gdje je bilo sjedište Vojne policije, te da je bilo i premlaćivanja.
Tužilaštvo je prezentovalo iskaz ovog svjedoka iz istrage u kome je naveo da je među pritvorenima u školi bilo njegovih komšija, kojima je pokušavao da pomogne, ali da ih nije mogao pustiti jer su o tome odlučivali “zapovjednik Andabak i krim-služba, odnosno Ibrahimović”.
Svjedok je u zapisniku naveo i da je primijetio da su neki od pritvorenih bili maltretirani. On je potvrdio da je to kazao, navodeći imena osoba koje su mu rekle da su maltretirane. Optuženi Andabak na to je konstatovao da osobe koje je svjedok spomenuo više nisu među živima.
Odbrana Andabaka je prezentovala spisak vojnih policajaca od početka do kraja rata na kome nema Dolića, na što je svjedok kazao da je to suludo i da mu je Andabak dao značku, da mu je rekao napraviti i iskaznicu, ali da nema papirologiju o pripadnosti. Odbrana je prezentovala i vojnu evidenciju u kojoj se navodi da je Miro Dolić vojno nesposoban.
Optuženi Andabak je kazao da svjedok Dolić pokušava njemu da se osveti i da je “osumnjičen za ubistvo”.
Svjedok Tadija Čulo je rekao da je kao pripadnik Vojne policije obavljao pretrese stanova osoba srpske nacionalnosti koje su zbog posjedovanja oružja privođene u školu.
Tužilaštvo je konstatovalo da je svjedok ranije izjavljivao da je vidio povrede na nekim od saslušanih lica, na što je svjedok kazao da je to izvučeno iz konteksta. U zapisniku iz istrage se navodi i da mu je komšija Milan Marić rekao da je premlaćen i da ga bole leđa, ali je svjedok kazao da se ne sjeća.
“Znam da je on operisao štitnu i tražio sam od Zdenka Andabaka da mu donesem tablete, što je on i odobrio”, izjavio je svjedok.
Svjedok je rekao da je Andabak iz Vojne policije otišao krajem šestog mjeseca 1992. u mjesto Sturba, u Drugu bojnu Vojne policije. Dodao je da je u septembru postao Andabakov pomoćnik u tom mjestu.
Suđenje se nastavlja 11. maja.
