Zatočeništvo u selu Čavarine

Svjedok Fikret Sirćo je kazao da je zarobljen 10. augusta 1992. godine u selu Lišći (opština Olovo) i odveden u policijsku stanicu na Sokolac.

Prema njegovim riječima, na Sokocu je vidio svog nekadašnjeg nastavnika likovnog i muzičkog vaspitanja – Nenada Pržulja.

“Pržulj je mene prepoznao i pitao otkud ja. Naglasio je da će mene i još dvojicu zatvorenika prevesti autom do mjesta Čavarine, gdje se nalaze i ostali zarobljeni. Rekao je: ‘Sirćo, čim bude prva razmjena, ti ideš. Bilo mi je drago da to čujem”, ispričao je svjedok.

Nakon 50 dana u policijskoj stanici u Sokocu, svjedok je kazao da je prebačen u Osnovnu školu u selu Čavarine (opština Sokolac).

Govoreći o uslovima u zatočeništvu, Sirćo je kazao da se za pola godine samo jednom okupao, te da je oko 18 zatvorenika bilo smješteno u maloj prostoriji, sa prozorom na kojem su bile zakovane daske.

“Za šest mjeseci, koliko sam tamo proveo, smršao sam više od 20 kilograma. Kad me pitate šta smo jeli – ni sam ne znam da vam kažem. Neka čorbica, čisto da ne umremo od gladi”, kazao je svjedok.

Dodao je i da su neki zatvorenici izvođeni iz ćelije i vođeni “gore na sprat”, odakle su se vraćali modri i krvavi.

“Kaba je najviše izvođen i često se vraćao krvave glave i modar – svuda modar. I po rukama i po tijelu. Ništa nije pričao, a ni mi ga nismo mnogo pitali”, kazao je Sirćo.

Objasnio je da Pržulja nije viđao tokom zatočeništva u Osnovnoj školi u Čavarinama, samo kada su odvoženi na razmjenu.

“Nenad je ušao u hodnik, otključao vrata i sa spiska čitao naša imena. Tada je nas 12 pročitao i dvije žene koje su bile zatvorene u sobi do mene. Imale su oko 55 godina”, izjavio je Sirćo.

Državno tužilaštvo tereti Pržulja da je, kao komandir zatvora u Osnovnoj Školi “Petar Kočić” u selu Čavarine kod Sokoca, od maja 1992. do marta 1993. godine, učestvovao u zatvaranju, premlaćivanju i nestanku sokolačkih Bošnjaka, kao i drugim nečovječnim djelima.

Šemsudin Homarac, drugi svjedok, kazao je da je bio zatvoren zajedno sa Sirćom u školi u Čavarinama.

Tokom svjedočenja je rekao da je među zarobljenicima bio i 12-godišnji dječak, kao i petoro osoba koji su bili stari, neki ranjeni i lošeg zdravstvenog stanja.

“Nenad Pržulj je jedne prilike ušao u sobu i rekao da njih petoro vodi na slobodu. Ukrcali su se u kamion i otišli. Naravno, mi smo vjerovali da su oni zaista na slobodi. Tek kasnije, nakon što sam i ja izašao, shvatio sam da tih ljudi više nema”, ispričao je Homarac.

Tokom unakrsnog ispitivanja, on je kazao da ne zna ko i gdje je odveo te ljude.

“Ja samo znam da je Nenad ušao, pozvao ljude i rekao da idu na slobodu. Sve ostalo ne znam”, objasnio je svjedok, te dodao da nema informacija da je Pržulj izdavao bilo kakve naredbe stražarima u školi u Čavarinama.

Nastavak ročišta zakazan je za 27. april.