Crni dani u “Crnoj kući”
Na suđenju za zločine počinjene na području Viteza, svjedok Optužbe pričao je o premlaćivanju, vođenju na strijeljanje i prisilnim radovima tokom zatočeništva u zatvoru “Crna kuća”, u mjestu Kruščica.
Svjedok Nenad Križanović je imao 16 godina kada je 1. jula 1993. zarobljen tokom kosidbe u blizini rodnog sela Gaćice. S njim su zarobljeni njegovi rođaci Ivica i Stipo Križanović te susjed Goran Strukar. Terencem su prebačeni u zatvor “Crna kuća”, gdje su dva dana držani u podrumskim prostorijama.
Svjedok je kazao kako je Šaban Haskić, odmah po dolasku, premlatio Stipu Križanovića, pa mu se poslije ispričavao jer ga je zamijenio s nekim drugim. Haskić je, rekao je svjedok, bio i organizator insceniranog strijeljanja zatočenika.
Kako je ispričao, odveo ih je iznad “Crne kuće”, kod spomenika, postrojio ih i sa udaljenosti od dvadesetak metara pucao u njih. U pitanju su bili “ćorci”, i svi su vraćeni u zatvor.
Šabana Haskića, kao i Mineta Akeljića, Senada Bilala, Hazima Patkovića i Šemsudina Đelilovića optužnica tereti da su od jula do novembra 1993. godine u mjestu Kruščica učestvovali u zločinima nad civilima i ratnim zarobljenicima hrvatske nacionalnosti.
Kako stoji u optužnici, Akeljić, kao komandir Vojne policije Prvog bataljona 325. brdske brigade Armije BiH (ABiH), te Haskić, Bilal, Patković i Đelilović, kao pripadnici ove jedinice, psihički i fizički su zlostavljali zatvorenike hrvatske nacionalnosti u objektu “Crna kuća” u Kruščici.
Svjedok Križanović je sve optužene, izuzev Šemsudina Đelilovića, u sudnici prepoznao kao policajce iz zatvora.
On je kazao kako su batine najčešće dobijali od Senada Bilala i Hazima Patkovića, koji su, kako je rekao, bili nerazdvojni. Tukli su ih gumenim palicama, šakama, nogama…
“Bilal je naredio da Stipo i ja mlatimo jedan drugog. Radili smo sklekove pa onda udarali jedan drugog. Ili bi nam naredili da sjednemo na stolice pa su nas Bilal i Patković mlatili gumenim palicama po nogama. Čuli smo i kada su tukli ostale, jer je izolacija bila loša. A i svaki put kada je neko pretučen, kada bi se vratio u sobu, ispričao bi nam ko ga je tukao”, izjavio je svjedok.
Križanović je naveo kako su Bilal i Patković na njemu “trenirali karate”, udaravši ga svuda osim po licu, kako povrede ne bi primijetili predstavnici Crvenog križa (MKCK).
Zatvorenici su, kazao je Križanović, gotovo svakodnevno vođeni na prisilne radove. Kopali su rovove na samoj liniji razgraničenja, te kanal za gradnju mini-centrale. Tokom radova niko nije ranjen, ali je Goran Strukar uspio pobjeći. Kako je rekao svjedok, dva vojnika koja su ga čuvala, morali su, za kaznu, kopati s njima.
Križanović je razmijenjen nakon 62 dana dana zatočeništva i danas je 30-procentni invalid. Obrana optuženih priložila je dokumentaciju kojom je pokušala dokazati kako svjedok invalidninu nije zaradio zbog zatočeništva, nego zbog pripadnosti Hrvatskom vijeću obrane (HVO). Svjedok je to demantirao kazavši da nikada nije bio pripadnik HVO-a.
Nastavak suđenja zakazan je za 25. april.
