Informator je kazao da je Smajlovića upoznao nakon što je uhapšen u jednoj akciji Tužilaštva BiH, te je nakon razgovora pristao da sarađuje s tužiocima.
“U prvi mah određen mi je pritvor i onda nakon desetak dana je došao Smajlović s još dvojicom policajaca i izveli su me iz zatvora da bi im pokazao neka mjesta kod Širokog i Gruda i rasvjetlio događaje”, prisjetio se svjedok.
Nakon što je pušten da se brani sa slobode, kako je kazao, preko Roberta Iličića je ponovo sretao Smajlovića. Informator je dodao da su Smajlović i Iličić bili veliki prijatelji, a da se on “plašio Iličića – koji je bio uvezan”.
Iličića je u odsutnosti sud u Splitu 2009. osudio na devet godina zatvora zbog trgovine drogom.
Nakon nekoliko mjeseci, kako je rekao svjedok, Iličić ga je nazvao i rekao da može otići po auto, koji mu je oduzet prilikom hapšenja, te da je za to zaslužan Smajlović.
“Iličić je rekao da to treba počastiti, ali ja tada nisam bio pri novcima… Davao sam poklone neke, recimo, odijelo za lov… U više navrata sam Smajloviću davao i duhana, rakije, vina i mandarina”, ispričao je informator.
Svjedok je dodao da ga je pitano i da li može uzeti i “vozilo za lov”.
“Jedne prilike sam otišao do Tužiteljstva i našli smo se u kafiću… Rekao sam mu da sam mu donio darove i jedan poseban baš. Pitao sam ga mogu li mu tu dati, a on je rekao da vozim za njim. Otišli smo prema Grbavici i stali. Otvorili smo obojica gepeke i ja sam ubacio taj duhan, rakiju i mandarine. Onda smo sjeli u auto i dao sam mu kovertu. Rekao sam da je to za početak i on je uzeo pare”, prisjetio se informator.
On je pojasnio kako je već tada bio u kontaktu s policijom koja je istraživala Smajlovića i da mu je auto ozvučen i sniman tokom ovog sastanka, kao i nekoliko puta ranije. Smajlovićev advokat Vlado Adamović je rekao da nije dobio sve snimke, te da će ih tražiti od tužioca.
Adamović je tokom unakrsnog ispitivanja pitao svjedoka da li mu je Smajlović ikada kazao da će za njega uraditi nešto nezakonito, na šta je informator rekao da nije, ali da je očekivao da će mu pomoći u njegovom predmetu.
Na pitanje advokata da li je Smajlović ikada tražio novac ili darove, informator je rekao da je uglavnom to tražio Iličić, ali da optuženi nikada nije odbio dar.
Smajlović je optužen da je od 2012. do početka 2015. godine bez znanja tužitelja ostvarivao kontakte s osobama protiv kojih su se vodili ili se još vode postupci u Tužilaštvu BiH, obećavajući im pogodnosti, za što je primio najmanje 20.000 maraka i darove.
Na ovom ročištu je u korist Optužbe svjedočila i Anita Peko, koja je kazala da joj je brat Davor Jurković jedne prilike iz zatvora poslao poruku da kontaktira sa optuženim Smajlovićem kako bi vidjela da li joj on može pomoći da njihov otac bude pušten iz pritvora.
“Našli smo se i ja sam pitala za pomoć. On je rekao da će vidjeti šta može uraditi”, izjavila je Peko.
Na pitanje da li je Smajloviću ponudila nešto zauzvrat, Peko je odgovorila da se ne sjeća, ali da je možda rekla: “Mi ćemo te počastiti ili nagraditi.”
Tokom unakrsnog ispitivanja, Peko je kazala da joj Smajlović nije rekao da će uraditi išta nezakonito.
Suđenje se nastavlja 26. aprila.
