Dogovor za strijeljanje na planini Borje

Milorad Stojanović, svjedok prvooptuženog Dragana Marjanovića, govorio je o teroru “Mića” u Tesliću koji je kasnije rezultirao njihovim hapšenjem.

Svjedok je rekao kako su Miće držale svu vlast u ovom gradu te da nije bilo ni volje ni snage da im se suprotstavi. Zato su bili u mogućnosti, pojasnio je, narediti vojnim policajcima Teslićke brigade da obave zadatak koji su pred njih postavili “narednik” Ranko Šljuka i Dragan Bilanović, komandant Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).

Sve se, tvrdi svjedok, događalo u zgradi teslićke škole u kojoj je bila smještena Vojna policija i u kojoj je tog dana bio dežurni. Tvrdi da je Bilanović donio naredbu da se “muslimanski ekstremisti strijeljaju zbog terorističkih aktivnosti i držanja oružja”. Riječ je o prethodno zarobljenim Bošnjacima iz teslićkog sela Ranković.

“Bili su u kancelariji tri metra od mene. Čuo sam da o tome govore. Pozvali su pet vojnih policajaca i kazali im da moraju obezbjeđivati put na kojem će se obaviti zadatak. Nakon toga su pozvali Marjanovića i kazali mu da će on s ljudima obezbjeđivati put i kasnije zatrpati već pripremljenu jamu. Dragan je to odbio jer nije, kako je kazao, tome bio naučen. Šljuka mu je rekao da svako mora podnijeti svoj dio tereta, da može odbiti, ali da zna gdje su mu roditelji i sestra pa neka vidi šta će. Rečeno mu je da za sve postoji naredba i da neće odgovarati”, ispričao je Stojanović.

Naredbu je, kako je rekao, vidio nakon sastanka, u rukama vozača komandanta Bilanovića, ali se nije mogao sjetiti njegovog imena.

Svjedok je kazao da je, oko ponoći, u školu ponovo došao Ranko Šljuka i kratko se zadržao. Dva sata kasnije došao je i Marjanović.

“Padala je kiša, vrijeme je bilo užasno, Došao je sav izbezumljen, bio je van sebe. Pokupio je tri policajca i poveo ih sa sobom. Rekao im je da ne pitaju gdje idu”, izjavio je svjedok.

Draganu Marjanoviću, Saši Gavranoviću, Vitomiru Deviću, Zoranu Šljuki i Dragomiru Kezunoviću sudi se pod optužbom da su 28 civila, koji su bili zatvoreni u policiji u Tesliću i obližnjem zatvoru Pribinić, u noći između 17. i 18. juna 1992. godine odveli na planinu Borje i ubili ih.

Prema optužnici, Marjanović je bio komandir voda Vojne policije Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici tog voda, te istovremeno i pripadnici vojnog dijela formacije “Miće”.

Svjedok Stojanović je rekao da mu je sutradan jedan od petorice vojnih policajaca ispričao šta se desilo na planini:

“Marijan Gačić mi je kazao da su bili Saša, Slavuljica, Dević, Gavranović, Kezunović, da su pucali.”

Branitelj Dragomira Kezunovića pitao je svjedoka na što je mislio kada je kazao da su “bili”, tvrdeći da je Kezunović vozio kamion sa zarobljenicima, ali da nije učestvovao u strijeljanju. “Gačić mi je rekao da je pucao”, odgovorio je svjedok Stojanović.

Sudsko vijeće je dugo pokušavalo utvrditi kako je svjedok saznao za naredbu, te kako je mogao detaljno čuti sve ono o čemu se govorilo na sastanku Bilanovića i Šljuke u kancelariji. Sudsko vijeće je insistiralo da svjedok razjasni kako je bilo moguće da vozač komandanta nosi naredbu za strijeljanje i pokazuje je prisutnima u školi.

Obrana Saše Gavranovića insistirala je na detaljima dolaska i odlaska komandanta brigade u školu, ko su ljudi koji su bili s njim te, kako su kazali, na nelogičnostima u iskazu svjedoka.

“Nije jasno kako se svjedok do u detalje sjeća svake riječi koju je čuo tu noć, dok o ostalim stvarima koje je morao znati jer je bio u njih uključen, ne zna puno”, rekla je Obrana Gavranovića.

Optuženi Vitomir Dević pitao je svjedoka da li je uzeo novac za iskaz pred Sudom, na što je svjedok odgovorio da nije.

Nastavak suđenja zakazan je za 17. mart.