Bez saznanja o statusu “Silosa”

Svjedočeći u Odbranu Mustafe Đelilovića, Alispahić je kazao da je 1993. godine čuo da su u “Silosu” zatvorene neke osobe koje su dovođene u vezu s napadom srpskih snaga na Hadžiće, ali da nije imao konkretnih saznanja o tome ko je formirao taj centar.

“Ti ljudi su bili na spiskovima Srpske demokratske stranke (SDS) ili Jugoslovenske narodne armije (JNA) ili je kod njih pronađeno oružje. Nisam znao detalje, osim da su bili vojno i bezbjednosno interesantni”, rekao je Alispahić.

On je dodao da su srpske snage od aprila 1992. godine “hermetički zatvorile Sarajevo”, zbog čega je bila otežana komunikacija sa stanicom policije u Hadžićima.

Za zločine počinjene na području općine Hadžići sudi se Mustafi Đeliloviću, Fadilu Čoviću, Mirsadu Šabiću, Neziru Kaziću, Bećiru Hujiću, Halidu Čoviću, Šerifu Mešanoviću i Nerminu Kalemberu, koji su, kako se navodi u optužnici, bili pripadnici vojne i policijske vlasti, upravnici ili stražari u logorima.

Oni su optuženi za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, fizičku i duševnu patnju, te odvođenje zatočenika na prinudni rad.

Na pitanje da li je CSB ili Služba državne bezbjednosti (SDB) učestvovala u formiranju i funkcionisanju “Silosa”, Alispahić je odgovorio da mu to nije poznato.

“Čuo sam samo da su dvojica pripadnika SDB-a dokumentovali neka saznanja na tom području”, kazao je on.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Državnog tužilaštva o tome da li mu je poznato da su određene osobe u “Silosu” zadržavane bez službenih odluka o zatvaranju i duže od zakonskog roka od 72 sata, Alispahić je rekao da o tome nema saznanja.

Međutim, dodao je da mu je poznato da su u određenim situacijama u Sarajevu određene osobe zadržavane duže od 72 sata bez službene odluke o zadržavanju “jer je vladalo vanredno, ratno stanje”.

Suđenje se nastavlja 10. decembra.