Isprebijani ljudi u livanjskoj školi

Živko Ždero je kazao da su se tenzije pooštrile u Livnu početkom aprila 1992. godine, kada je miniran kafić “Duga” koji je bio u vlasništvu osobe srpske nacionalnosti.

“Nastala je panika među stanovništvom. Meni je drugi dan nakon toga rečeno da ne dolazim na posao, jer Srbin ne može raditi na pumpi. Dosta srpskog stanovništva je tada napustilo Livno, grupe su izlazile preko planina za Glamoč”, naveo je Ždero.

Njegovoj porodici, kao i nekim rođacima, kako je pojasnio svjedok, zapaljene su kuće u selu, pa su svi došli živjeti kod njega u gradu.

“Sjećam se 8. ili 9. augusta u moju kuću je došla vojna policija i odveli su mene, Velibora i Marka. Njih pet-šest je došlo sa kamionom Brace Pažina. Usput je kamion zastajao i kupio još ljudi”, prisjetio se svjedok.

Odvedeni su u Osnovnu školu “Ivan Goran Kovačević”, gdje je, prema procjeni svjedoka, bilo između 200 i 300 zatvoreno muškaraca i žena srpske nacionalnosti.

“Tu je vladao strah. Ne znate zašto ste tu. Krenula su pojedinačna maltretiranja. Čekaš svoj red. Gledao sam kako su vraćali isprebijane ljude u salu”, kazao je Živko Ždero i dodao da je i sam u nekoliko navrata tučen.

Prve noći kad je prozvan u kabinet biologije ili hemije, kako je rekao, zatekao je desetak pripadnika vojne policije. Među njima je prepoznao Mladena Duvnjaka, izvjesnog Švabu, Dalibora Dalija, koji je poginuo i Babu Jašarevića, kojega je u sudnici prepoznao kao optuženog Muamira Jašarevića.

“Babo mi je rekao da sjednem kaubojski na stolicu. Bio je ljevak, odvajao je meso od kostiju kad udari. Tukli su me Babo Jašarević, Švabo. Kablovima i nogama po cijelom tijelu, ali nisu po glavi. Bio sam modar. Kad sam pao sa stolice, onda je udarao ko je stigao”, ispričao je svjedok.

On se sjeća, kako je rekao, da ga je kada je drugi put prozvan te noći, udario u bubrege izvjesni Krivić, ali se ostalih koji su ga kasnije maltretirali ne sjeća.

Ždero je kazao da je viđao Zdenka Andabaka u školi, te kako je čuo da je bio zapovjednik vojne policije. Naveo je i da je u sali viđao Seada Velagića gotovo svakodnevno.

On je naveo da je u školi ostao od sedam do 15 dana, nakon čega je imao obavezu javljanja u školu, a kasnije u radionicama “Elektra” u Livnu, odakle su i vođeni na radove. Razmijenjen je u julu 1993. godine.

Za zatvaranje, mučenje i ubistva srpskih civila 1992. u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić”, sudi se Zdenku Andabaku, Muamiru Jašareviću i Seadu Velagiću. Optužnica ih tereti u 29 tačaka.

Prema optužnici, Andabak je bio zapovjednik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, Jašarević njegov zamjenik, a Velagić pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a.

Ilja Lalić, drugi svjedok, kazao je da mu je u aprilu 1992. miniran ugostiteljski objekat “Duga” u Livnu, te da je tada srušeno pola porodične kuće, ali da nije bilo povrijeđenih.

“Ne znam ko je to uradio. Kasnije se ispostavilo da je bačena bomba jer su taj kafić zvali ‘četnička kafana’. To je bila jedna od dvije srpske kafane u Livnu. Tad je krenuo odlazak pravoslavaca iz Livna, zbog straha”, ispričao je Lalić.

On je kazao da je u augustu 1992. zajedno sa svojom djevojkom, muslimankom, priveden u školu “Ivan Goran Kovačić”, a da je njegov otac ranije pritvoren u drugi objekat.

“Mene fizički nije niko maltretirao. Gledao sam kako su doveli Grofa Bajila u salu. Babo ga je udarao, mislim, pendrekom”, rekao je svjedok i dodao da je vidio kako su se neki ljudi koji su prozivani vraćali pretučeni.

Osim Jašarevića, on je, kako je naveo, u školi viđao Zdenka Andabaka, za kojeg je čuo da je zapovjednik vojne policije.

Lalić je kazao da je nakon škole, imao obavezu javljanja u zgradu Elektre, te da je također razmijenjen u julu 1993. godine.

Oba svjedoka na ovom ročištu su ispričala da je sa njima bila pritvorena grupa koju su nazivali “ćelavci”, jer su bili ošišani. Lalić je rekao kako misli da su oni odvedeni negdje kada je ostale popisivao Crveni krst.

Svjedoci su također kazali da su vidjeli da je iz sale iznesen izvjesni Kovačić, koji nije preživio, te da su čuli za stradanje drugih osoba srpske nacionalnosti u Livnu.

Suđenje se nastavlja 4. novembra.