Godine traganja za ubijenima

Fikret Bačić je izjavio da je 1992. godine tokom boravka u Njemačkoj čuo da su mu supruga, dvoje maloljetne djece i drugi članovi porodice ubijeni. Tražeći dodatne informacije, kako je naveo, otišao je u Rijeku, gdje je od Zijada Bačića saznao da je više ljudi 25. jula 1992. bilo u kući u zaseoku Gradina kada su vojnici došli i naredili im da izađu.

“Moja mati je rekla da nema nikoga, samo žene i djeca, a vojnik je opsovao i rekao da izađu. Uzimali su djecu i izlazili. Zijad je ostao zadnji i dok je obuvao cipele začuo je pucnjavu i da padaju tijela. Sakrio se uza zid i vidio je ruku vojnika kako ih potvrđuje”, kazao je svjedok Bačić.

On je naveo kako mu je Zijad ispričao da je među vojnicima vidio Iliju Zorića, kojeg je svjedok prepoznao u sudnici.

“Zijad je rekao da je Iliju Zorića vidio pred kućom u dvorištu, držao je pušku. On mi nije rekao da je Ilija pucao”, kazao je svjedok, dodavši da Zorića poznaje od ranije, ali da se s njim nije družio koliko sa nekim drugim optuženima.

Zorić je, zajedno sa Dušanom Milunićem, Radomirom Stojnićem, Radovanom Četićem, Duškom Zorićem, Zoranom Stojnićem, Željkom Grbićem, Zoranom Milunićem, Boškom Grujičićem, Ljubišom Četićem, Radetom i Urošem Grujčićem, Zdravkom Antonićem i Rajkom Gnjatovićem, optužen za zločine počinjene 1992. u Zecovima.

Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske, Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije, te drugih formacija.

U optužnici se navodi da je 29 žena i djece ubijeno u zaseoku Gradina, nakon čega su tijela ubijenih uklonjena u masovnu grobnicu, te još uvijek nisu nađena.

Bačić je ispričao kako mu je Zijad kazao da se krio u kući dok dok vojnici nisu otišli, nakon čega je uspio pobjeći. Narednog dan je sreo grupu vojnika među kojima je prepoznao Boška Grujičića. Nakon nekog vremena uspio je napustiti područje Prijedora i otići u Hrvatsku.

Svjedok je naveo kako je 1998. godine posjetio Zecove, te pokušao kontaktirati sa nekim ljudima koji bi mu mogli dati informacije o tome gdje se nalaze tijela ubijenih. Dodao je kako je jedna od informacija bila da su tijela odvezena u pravcu Tomašice.

“S Jovankom Zec sam isto razgovarao. Rekla je da ako nisu u Tomašici, onda su zapaljena… Jedne prilike mi je jedan čovjek došao i tražio 33 hiljade maraka za informacije o tijelima… Drugi put mi je došao drugi i rekao da su tijela odvezena prema Sanskom Mostu”, ispričao je Bačić, dodavši da je sve saznanja proslijeđivao nadležnim organima, ali da tijela ubijenih do danas nisu nađena.

Suđenje će se nastaviti 8. maja, saslušanjem novog svjedoka Tužilaštva.