Hamzić kao glavni starješina

Mujčinović, koji je bio komandant Policijske stanice u Stuparima, rekao je da se Hamzić ponašao kao neposredni pretpostavljeni i “glavni starješina”.

“Usmeno mi je davao naređenja”, kazao je Mujčinović i pojasnio da o tome nije postojao pisani trag.

Odgovarajući na pitanja Hamzićeve braniteljice Sabine Mehić, Mujčinović je rekao da je za svaku posjetu zatvorenicima u učiteljskoj zgradi u Stuparima, Hamzić morao dati saglasnost.

“Pravo na posjetu je bilo, ali niko nikoga nije mogao posjetiti bez Hamzićevog odobrenja… On je odlučivao o svemu na tom području”, kazao je Mujčinović.

Prema optužnici, srpsko stanovništvo bilo je nezakonito zatvoreno u školu u Stuparima, a zatim u ljeto 1992. godine u učiteljske zgrade, gdje je stražarila policija.

Zajedno s Mujčinovićem i Hamzićem, za nezakonito zatvaranje, premlaćivanje i nečovječno postupanje prema civilima sudi se Selmanu Busnovu, Nusretu Muhiću, Nedžadu Hodžiću, Ramizu Haliloviću, Osmanu Gogiću i Kahri Vejzoviću, bivšim pripadnicima civilne i vojne policije, kao i Teritorijalne odbrane (TO).

Hamzić je, prema optužnici, bio komandir čete, a kasnije bataljona TO-a u Stuparima.

Na pitanje da li je Hamzić odobravao zahtjeve za snadbijevanje hranom, Mujčinović je odgovorio da ga je morao pitati i da je od njega tražio vozilo.

Prema njegovim riječima, Hamzić nije odobravao ljekarsku pomoć u Stuparima.

“Dom zdravlja je preuzeo tu odgovornost. Djelovao je jedan ljekar i on je dolazio redovno ili po potrebi”, pojasnio je on.

Mujčinović je rekao da u Stuparima nisu imali prostoriju za zadržavanje i da su lica zatvorena u učiteljskoj zgradi “bila praktično kao slobodni građani”.

“Što se mene tiče, mogli su otići iz Stupara”, kazao je optuženi i dodao da takvih zahtjeva nije bilo.

Nastavak suđenja je zakazan za 8. maj.