This post is also available in:
Prema presudi, Ibro Macić je 13. juna 1992. godine, zajedno s 15 drugih pripadnika Armije BiH (ABiH), došao u selo Blaca kod Konjica, gdje je u kući Milutina Kuljanina, skupa s još jednom osobom, neutvrđenim brojem metaka pucao u pravcu četiri starice.
Tada su ubijene starice srpske nacionalnosti: Ana Kuljanin (rođena 1908. godine), Danica Kuljanin (1910.), Cvjeta Kilibarda (1914.) i Jelka Kilibarda (1911.). Njihova tijela do danas nisu pronađena.
Kako je naveo predsjedavajući sudija Davorin Jukić, nakon analize provedenih dokaza, Vijeće je poklonilo vjeru svjedoku Salki Maciću, koji je kazao da je optuženi Macić pucao u starice zajedno sa Halilom Macićem, koji je u međuvremenu preminuo.
Po sedam tačaka optužnice, Ibro Macić, bivši pripadnik Vojne policije ABiH, kriv je što je 1993. godine, kao čuvar u logoru “Musala”, učestvovao u maltretiranju, fizičkom, psihičkom te seksualnom zlostavljanju zatvorenika srpske i hrvatske nacionalnosti.
Prema presudi, Macić je u “Musali” u maju 1993. nanio fizički bol zatvoreniku Petru Petroviću, što je nedvosmisleno potvrdio oštećeni, kao i drugi svjedoci.
Istog mjeseca je, zajedno s drugim osobama, učestvovao u mučenju svjedoka S-1, koga je nogom snažno udarao u međunožje.
U augustu 1993. godine, prema presudi, Macić je, zajedno s više drugih nepoznatih osoba, izveo zatvorenike A-1, S, A-2 i I.Đ., koji su premlaćivani, a zatim tjerani na seksualne odnose. Kada zbog spolne nemoći nisu mogli uraditi što se od njih tražilo, zatvorenicima su paljene genitalije.
Kriv je i za maltretiranje drugih zatvorenika srpske i hrvatske nacionalnosti u logoru “Musala”, između ostalih Dragutina Pažulja, svjedoka S i A-2, Krunoslava Trlina, Gorana Nikšića…
Vijeće je cijenilo i nedvojbeni opis optuženog što su dali svjedoci S i S-1, koji su, osim karakterističnih crta lica, opisali tetovažu na ruci optuženog.
Vijeće je Macića osudilo po zakonu bivše Jugoslavije, koji je važio u vrijeme počinjenja krivičnog djela, smatrajući ga blažim za počinioca, a imajući u vidu da je vještak neuropsihijatar naveo da je Macić u inkriminisanom periodu bio osoba umanjenih sposobnosti i sa niskim koeficijentom inteligencije.
“Vijeće smatra da je kazna od deset godina zatvora srazmjerna težini djela. (…) Kao otežavajuću okolnost navodimo radnje i način izvršenja radnji optuženog koje su vršene na beskrupulozan i svirep način, kao i brojnost djela kroz duži vremenski period”, naveo je Jukić.
Optuženom je kao olakšavajuća okolnost u obzir uzeto dobro vladanje u sudnici, kao i to što je bio mlad u vrijeme izvršenja zločina, a zbog slabog imovinskog stanja oslobođen je plaćanja sudskih troškova.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Apelacionom odjeljenju Suda BiH.
