Svakodnevni kontakt sa Bojadžićem

Mesud Džananović, nekadašnji komandant bataljona ABiH privremeno formiranog kao podrška na Igmanu, prisjetio se razgovora sa optuženim krajem jula 1993. godine.

U to vrijeme, kazao je svjedok, obavljalo se izviđanje radi napada na Golo Brdo, koje je kontrolisala VRS, a koje je bilo strateški položaj za Igman i Bjelašnicu, te odbranu Sarajeva.

Svjedok je naveo kako je Bojadžića, nekadašnjeg zamjenika komandanta jedinice “Zulfikar” ABiH, 26. ili 27. jula 1993. godine, nakon što je saznao da ide u Sarajevo, zamolio da komandi prenese kako su mu neophodni novi vojnici i cigarete.

Na pitanje zašto je ovo tražio od Bojadžića, a ne od Vahida Karavelića, koji je u to vrijeme bio vodeći čovjek na Igmanu, Džananović je obrazložio kako je imao razloga da kontaktira sa svima koji idu u Sarajevu, jer je stanje u njegovoj jedinici bilo teško.

“Da je išao Karavelić, bolje bi bilo. Ali nije išao, išao je Nihad Bojadžić”, rekao je on, te dodao kako je optuženi u Sarajevo mogao otići najkasnije 27. jula 1993. godine.

Bojadžić je optužen za zločine počinjene nad Hrvatima u Jablanici u julu 1993. godine, uključujući silovanje ženske osobe u noći sa 28. na 29. juli.

Svjedok je kazao kako se optuženi Bojadžić vratio na Igman nakon nekoliko dana. Bojadžić je, kako je dodao, prije odlaska u Sarajevo imao dužu kosu i bradu, kao i svi na Igmanu.

Sudsko vijeće je zanimalo kako je optuženi izgledao nakon povratka, a svjedok je prvobitno rekao kako misli da je bio obrijan, da bi nakon toga dodao kako se sjeća.

Fehim Bibić, drugi svjedok Odbrane, također je kazao kako je optuženog svakodnevno viđao na Igmanu od “možda 13. ili 14. jula 1993. godine”.

“Od tada pa do kraja mog boravka na Igmanu. Mi smo se svakodnevno viđali”, rekao je Bibić, koji je u to vrijeme bio komandant 81. brigade ABiH.

Svjedok je dodao kako je Igman napustio 23. jula 1993. godine.

Novi svjedoci Odbrane bit će saslušani 12. februara.