Višestruko silovanje 15-godišnjakinje

Sredinom maja 1992. godine, zajedno sa ostalim članovima porodice, napustila je kuću i krili su se po šumi. Povremeno su dolazili po hranu – što je bio slučaj i jednog jutra kada je došla zajedno sa ocem – i onda su ih komšije zarobile. Odvedena je u Direkciju rudnika “Sase”.

“Vojnici su pokazali prstom na mene i još dvije djevojke. Komandant je naredio da krenemo s njima. Izveli su nas pred zgradu i uveli u civilni auto. Krenuli smo prema Bratuncu. Usput, vidjela sam da je kuća mojih roditelja izgorena, kao i još nekoliko drugih.

Pri ulasku u Bratunac, pridružio se još jedan vojnik i natjerali su nas da im sjednemo u krilo. Zaustavili smo se pored jedne kuće i naredili su nam da iziđemo. Kada smo izišle, naredili su da uđemo u kuću. Na spratu kuće naredili su da sjednemo. Dok smo mi sjedile, njih trojica su razgovarali o životu, gdje su išli u rat, kakve su borbe vodili… Mi smo šutjele.

Oko 11 ili pola 12 navečer, počeli su da se dogovaraju ko će s kojom od nas da spava. Tad smo shvatile… Šutjele smo oborene glave. Kroz njihovu priču, zaključila sam da su među trojicom vojnika dvojica braće. Njih dvojica su prstom uperila u te dvije djevojke koje su bile sa mnom. Ovaj treći je rekao: ‘Ja ću nju.’

Dvojica braće su ustala i naredila djevojkama, koje su bile sestre, da pođu s njima. Ja sam i dalje ostala sjediti. Oni su izišli iz dnevnog boravka, odveli su ih u drugu prostoriju. Vojnik mi je naredio da se skinem. Nisam htjela.

Uhvatio me je za ruku i uveo u kupatilo, rekao da se istuširam.

Željela sam ostati u kupatilu sama, ali nije htio da iziđe. Cijelo vrijeme dok sam se tuširala, on je stajao i gledao. Kad sam trebala izići iz kupatila, pošla sam da se obučem, nije mi dao. Istjerao me je iz kupatila.

Bacio me na trosjed. Počeo me silovati. Vrištala sam… To je trajalo… Znam da nisam imala snage oduprijeti se, ni derati. Koliko god da sam se derala, tako bih dobivala šamar. Dok je ležao na meni, u ruci je držao pištolj koji je meni bio uperen u sljepočnicu.

Na kraju, kada se već izmorio na meni, htio je spavati. Uzeo je lisice, svezao moju i svoju ruku. Pištolj je stavio ispod moje glave. Nisam se smjela pomjeriti”, ispričala je što je doživjela kao 15-godišnja djevojka.

Kada se probudio, kako je kazala, naredio joj je da se istušira. Kada je završila, on je stajao pored vrata i rekao joj da sjedne za trpezarijski sto. Ubrzo su u sobu ušle i one dvije djevojke i vojnici. Nakon razgovora, jedan vojnik je došao i, kako je rekla, čuvao ih dok su ostali negdje otišli. Nakon cijelog dana sjedenja za tim trpezarijskim stolom, kazala je, jedna od njih je smogla snage i upitala vojnika mogu li otići leći.

“Ušle smo u spavaću sobu i sve tri legle na jedan krevet. Vojnik je ostao u sobi i puštao neku muziku. Mi smo se zaključale u sobi i nakon deset minuta smo začule galamu. Neko je počeo da lupa na vrata sobe u kojoj smo bile. Nijedna nije smjela da ustane i otvori vrata. Vojnik kojeg poznajem razvalio je vrata i istjerao nas u dnevni boravak. Tu su nam rekli: ‘Nećete ovdje ostati. Izlazite napolje’”, prisjetila se.

Silovanje za silovanjem

Prema njenim riječima, utjerali su ih u neke aute i morale su im sjesti u krilo. Nakon vozanja po Bratuncu, stali su pred jednu kuću i “isjerali su nas iz auta i sjećam se da su nas gurali niz stepenice”.

“Kada smo se popeli na sprat, bilo je neko predsoblje, gdje je bio krevet. Jedan od vojnika me bacio na krevet. Jednu od tih djevojaka su uveli u jednu sobu, drugu u drugu. Počela sam plakati i vrištati. Pocijepao je odjeću s mene i počeo me silovati. Kada me silovao, digao me je s kreveta i udario u leđa. Pala sam pored vrata”, kazala je ona.

Nedugo zatim, kako je ispričala, jednu djevojku su izbacili iz sobe i vojnik koji je bio s njom uhvatio je nju za ruku i gurnuo ponovno na krevet i silovao.

Kada je on završio, ušao je drugi vojnik. Kako je kazala, ona je vrištala, opirala se, ali vojnik je uzeo nož, koji je bio zakrivljen, i stavio joj ga pod vrat govoreći da će je “zaklati ako se bude derala”.

Nakon što ju je i on silovao, ispričala je, ušao je sljedeći vojnik i silovao je i on. Budući da se opirala, dodala je, taj vojnik joj je gurnuo nešto u usta i svezao joj ruke za krevet.

“Od plača mi se nos začepio. Kako mi je stavio taj papir u usta, nisam mogla da dišem i na momente sam gubila svijest. Kada sam došla sebi, vidjela sam da mi je glava mokra, da su me polijevali vodom. Izvadili su mi papir iz usta. Vidjela sam tog vođu pored sebe i tog vojnika koji me je silovao. Vođa je izišao iz sobe, a taj vojnik je nastavio da me siluje”, kazala je, istaknuvši da su joj ruke i dalje bile svezane za krevet.

Kada je vojnik završio, kako je rekla, ušao je sljedeći, koji ju je već bio silovao – i ponovo je silovao.

“Noć je već bila prošla. Za cijelo vrijeme silovanja, čula sam jednu od tih djevojaka kako vrišti u drugoj prostoriji. Nisam tada shvatala šta mi se dešava, kao da sam bila neka druga osoba, kao da se nekome drugom dešavalo, a ne meni”, kazala je.

Nakon silovanja vraćena je u rudnik “Sase”, gdje je komandantu rekla šta joj se dogodilo.

Brak kao logor

Iz rudnika je odvedena u zgradu Vojne policije u Bratuncu, a potom u ugostiteljski objekat u blizini, koji je bio umazan krvlju. Iz tog ugostiteljskog objekta odvedena je u jednu kuću u Bratuncu, gdje je ostala nekoliko dana.

“Osmi dan dolazi vojnik s trakom Vojne policije i daje nam papir i olovku da napišemo izjavu u kojoj ne smijemo spominjati ništa loše. Rekao je da kad napišemo izjavu, da će nas voziti na privremeni rad u Srbiju”, ispričala je ona.

Nakon toga odvedene su u Loznicu, u izbjeglički centar, gdje su pored svojih imena napisale i “srpsko ime i prezime”.

Ispričala je da u Loznici ostaje oko dva mjeseca, gdje upoznaje svog bivšeg muža, koji je bio izbjeglica iz Zvornika.

Iz Loznice odlazi u Suboticu, a potom u Mađarsku, odakle se u januaru 1993. godine vraća u BiH.

Prije nego što će početi živjeti s mužem, ispričala mu je šta je preživjela. U početku, kako je rekla, on ju je podržavao, a nekoliko mjeseci kasnije počeo ju je zlostavljati.

“Brak je bio kao još jedna vrsta logora. Preživjela sam u braku maltretiranje fizičko i psihičko. Odbijao je da povjeruje da sam to sve preživjela i počeo me tući. Govorio mi je da sam to htjela”, ispričala je ona.

Kada su počeli problemi u braku, kazala je, već je bila trudna sa prvim djetetom, koje je rodila 1993. godine. Dvije godine kasnije, rodila je još jedno dijete.

“Tukao me čak i kad sam bila u devetom mjesecu trudnoće, udarao me nogama u leđa. (…) Više nisam mogla podnijeti to fizičko maltretiranje. Ako me ne bi tukao, mada je to često radio, onda bi me psihički ubijao”, rekla je.

Ispričala je da u braku ostaje do 1999. godine, kada se odlučila na razvod, nakon čega je počela čistiti kuće kako bi prehranila sebe i djecu. Nakon razvoda, 2000. godine zatražila je liječničku pomoć.

“Osuđena sam da liječničku pomoć tražim dok sam živa. (…) Noćne more su počele odmah nakon silovanja. Slike iz rata mi se vraćaju više stotina puta na dan”, istakla je.

Ono što je naučila jeste da što više priča o događajima iz rata, jer to joj pomaže da izbaci bol koju u sebi nosi.
“Svaki put kada govorim o tome, osjećam se lakše i snažnije. Kada govorim, mislim da pomažem onim osobama koje još uvijek šute, kojima je teško govoriti”, kazala je.

Također, jedan od razloga zašto priča o onome što je preživjela jesu oni koji nisu uspjeli preživjeti.

“Bog me je ostavio živu da pričam, ako ne radi mene, onda radi onih ubijenih. To je jedna vrsta snage koja me tjera da pričam o tome. Uvijek sam za to da se priča, jer sve dok budemo šutjele o zločincima, dajemo im šansu da to ponove i da nikad ne budu kažnjeni”, zaključila je.