Članak

Preobražaj Sušice

3. Novembra 2014.00:00
Svjedok Odbrane Ratka Mladića potvrdio je da je Sušica kod Vlasenice u maju 1992. godine iz prihvatnog centra sa “humanitarnim karakterom” prerasla u logor u kojem su se dešavale “incidentne situacije”.

This post is also available in: English

Odgovarajući na pitanja Haškog tužilaštva da li je čuo za ubijanja i prebijanja u Sušici, svjedok Mane Đurić, nekadašnji načelnik Stanice javne bezbjedosti (SJB) u Vlasenici, kazao je da je saznao za “incidentne situacije” i da je o tome obavijestio Centar službi bezbjednosti (CSB). 

Đurić je potvrdio da je 2002. godine prestao s radom u policiji jer mu međunarodne policijske snage u BiH nisu izdale odobrenje zbog saznanja da je osobe iz policije slao u Sušicu. 

“To je stajalo u obrazloženju, ali ja nisam imao prilike da drugačije dokažem”, rekao je svjedok.  

Prema optužnici, Vlasenica je jedna od šest opština u BiH u kojima je progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva dosegao razmjere genocida. U logoru Sušica, kako se navodi, od maja do septembra 1992. ubijeno je oko 150 zatočenika. 

Svjedočeći o dešavanjima u Stanici javne bezbjednosti (SJB) u Vlasenici, Đurić je kazao da su “ljudi pričali da je bilo incidenata”, ali da lično nije vidio zlostavljanja. Ipak, kako je istakao, djelovao je preventivno.

“Insistirao sam da se to ne smije dešavati. Rekao sam policajcu na ulazu da mora evidentirati svaku osobu koja uđe”, ispričao je Đurić.

Na pitanje da li je policajce za koje se sumnjalo da su tukli ljude u SJB-u upućivao u Vojsku Republike Srpske (VRS), svjedok je odgovorio potvrdno, preciziravši da je to bilo na osnovu ranijeg dogovora o postupanju sa policajcima koji su činili krivična djela.        

Svjedok je ispitivan i o akcijama u kojima je u selima na području Vlasenice i Milića ubijeno na desetine Bošnjaka. Kad je riječ o selu Drum, Đurić je kazao da je tu akciju početkom juna 1992. sprovodila VRS.  

On je rekao da je do počinilaca zločina u Drumu bilo teško doći, a da su, prema njegovoj ocjeni, to bili pripadnici vojske ili paravojnih grupa.

“Dok nisu protjerane, bilo je uobičajeno da u isplaniranim vojnim akcijama, koje su izvođne u sadejstvu s policijom, učestvuju paravojne jedinice i nekontrolisano vrše krivična djela”, kazao je svjedok odgovarajući na pitanja Odbrane.

Svjedok je potvrdio da je u avgustu 1992. srušena džamija u Vlasenici i da je policija o tome obaviještena iz VRS-a nekoliko sati prije. On se nije mogao sjetiti ko je konkretno obavijestio policiju, a pretpostavlja da je eksploziv postavio neko iz inženjerijske čete.   

Po saznanju da će džamija biti srušena, kako je rekao, policija je preduzela aktivnosti da obavijesti i skloni stanovništvo koje je živjelo oko ovog vjerskog objekta. 

Predsjedavajućeg Vijeća Alphonsa Orieja interesovalo je zbog čega policija nije spriječila ovo krivično djelo, a svjedok je objašnjavao da su oni bili usmjereni na zaštitu stanovništva, da nisu mogli pristupiti objektu i da su pazili da ne dođe do sukoba nadležnosti s vojskom. 

Jedno iz niza pitanja sudije Orieja bilo je da li bi policija isto reagovala i da je dobila dojavu da će vojska na pijaci ubiti tri civila. Đurić je odgovorio da je to previše hipotetičko pitanje.

“U tom trenutku smo to mogli učiniti”, kazao je svjedok.

Nakon Đurića, Odbrana je za svjedoka izvela Neđu Vlaškog, koji je govorio o počecima rata. 

Suđenje Mladiću, optuženom i za genocid u Srebrenici, teror nad stanovništvom Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, biće nastavljeno sutra, 4. novembra.

Marija Taušan


This post is also available in: English