Zapaljena tijela starica

Željko Jurić je ispričao kako je vozeći vodu vojnicima na liniji slučajno naišao u Blace, gdje je ugledao svoje kolege. Oni su mu rekli da ima mrtvih civila koje treba ukopati.

“U jednu kuću je ušao Muharem Ahmetović i brzo izletio. Počeo je povraćati, jer se unutra užasno osjećalo. Rekao je Jasni da ima pet baba i da su veliki crvi po njima, da ih ne može iznijeti”, izjavio je Jurić i dodao kako je i sam ušao u kuću i vidio grozan prizor.

Prema iskazu svjedoka, Jasna je rekla Ahmetoviću da zapali tijela, što je on i učinio.

“Gorjelo je bože sačuvaj”, kazao je Jurić i pojasnio kako je nakon rata vidio da je kuća u kojoj su bile starice minirana.

Drugi svjedok Tužilaštva BiH, Velemir Kilibarda, ispričao je kako je pobjegao iz Blaca u maju 1992. godine. U selu je ostala njegova osamdesetogodišnja majka Cvjeta sa još nekoliko staraca, koji nisu mogli bježati kada je selo napadnuto.

Kilibarda je naveo da je njegova majka ubijena između 20. i 27. juna, jer mu je tako rekla jedna komšinica koja se vraćala u selo iz zbjega.

“Kaže moja majka sva u krvi, druga zaklana. Bile su u vikendici Milutina Kuljanina moja majka, Ana i Danica Kuljanin, te Jelka Kilibarda”, prisjetio se Kilibarda i dodao kako je još jedna starica ubijena nedaleko od vikendice.

Svjedok je ispričao kako je kasnije naišao na Željka Jurića, koji mu je kazao kako neće uspjeti doći u Blace. Od njega je saznao da je Jasna naredila da se tijela starica zapale.

“Žene su pričale da je Jasminka Džumhur i ranije dolazila u selo i otimala zlato od žena”, rekao je Kilibarda.

Jasminka Džumhur je, kao svjedokinja na ovom suđenju, 27. septembra ustvrdila kako ona nije izdala naređenje da se tijela spale.

Za ubistva četiri starice srpske nacionalnosti u selu Blace počinjena u junu 1992. godine, optuženi su Osman Brkan i Ibro Macić, bivši pripadnici Armije BiH (ABiH).

Prema optužnici, prvi je pucao Macić, a potom Brkan. Tijela ubijenih do danas nisu pronađena.  

Svoj iskaz na današnjem ročištu je dao i bivši vozač Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Rajko Majić, koji je kazao da je bio u Blacama u ljeto 1992. sa ekipom izvjesnog Gare. Tu su zatekli takozvanu Midkovu ekipu, za koju je Garo rekao da su palili kuće i ubijali civile.

“Spominjalo se ime Midka i Ibre Macića”, kazao je Majić, te dodao kako je kasnije Macić istjeran iz Midkove ekipe priključen Hrvatskim obrambenim snagama (HOS). Viđao ga je po gradu u crnoj uniformi, ali ga u sudnici nije mogao prepoznati.

Odbrana je ustvrdila da u ranije datim izjavama svjedok nije vezivao događaj na Blacama sa imenom Ibre Macića, već samo sa imenima Midke i Kolumbo.

Svjedok je naveo kako mu je brat, koji je bio zatočen u logoru Musala u Konjicu, kazao kako je Macić tamo bio neki zapovjednik.

“Sreo sam Garu prije suđenja i pitao ga ko je Osman Brkan. On mi je rekao da je to Kolumbo”, izjavio je svjedok Majić.

Ibro Macić je po sedam tačaka optužen i za nečovječno postupanje i maltretiranje zarobljenika u Osnovnoj školi “Musala” u Konjicu od aprila do oktobra 1993. godine.

Suđenje se prema zvaničnom rasporedu nastavlja 8. novembra.